![]() |
|||||
Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt |
Bosniaks.Net
![]() |
|||||
![]() |
Kolumne
![]() 30. april 1992. godine - uvođenje svetosavskog aparthejda i početak genocida u Prijedoru ŠIROKO JE PRIJEDOR POLJE
U ona davna, davna vremena, iz moga prošloga života, samo su dobri đaci čuli i učili o najvećim i najbogatijim rudnicima željeza, o ljubijskim rudnicima. Samo su najbolji pioniri i omladinci išli na ekskurziju na Mrakovicu. Samo su dobri poznavaoci nogometa znali za ljubijski "Rudar". Samo su ljudi lošeg ukusa slušali muziku plavog čuperka, Halida M. I to bi, ukratko, bilo sve što se o općini Prijedor nekad znalo. A danas, četvrt vijeka kasnije, ničim izazvan, posta Prijedor svjetski poznat. Po genocidu. (ili, štob' neki naši istaknuti političari rekli: "veliki zločin neodgovornih pojedinaca") Geografiju općine Prijedor sam učio po potrebi -, stanovao u Ljubiji, radio u Omarskoj, cure gonjao po Puharskoj, Zagradu, Pećanima, Kokinom gradu, Urijama. (ma, bila je i jedna iz Gašića naselja al' o tom drugi put ❤). I kroz Kozarac sam prošao po koji put na prvomajske uranke. Hambarine su mi bile poznate po putu "pos'o - kuća, kuća - pos'o". I u Tomašici sam bio jedne godine na remontu Rudnika. I to bi bilo to. A onda.... A onda čuh i saznah za masakr u Volariću. Al' nebitno, to su bili samo Cigani. Saznah i za neku Jakarinu kosu. Sekundarno-tercijalna. 500-600 ubijenih. U dijelovima. Nebitno. Pa čuh i za Kevljane. Isto toliko. Primarna. Nebitno. Zecovi, mjesto se zove. Majka Hava, šest sinova i muž. Al' koga briga. I mali Bačići. I Semirova mama. Tukovi. Ećimovići, obitelj heroja Slavka. Briševo, 70 nevinih ljudskih duša. Čarakovo, ne zna im se broj. Mataruge. I još mnoge mahale i sela za koje nikad ni čuo nisam. A da je dao Bog da nikad ne upoznah ovu geografiju. Ukaljanu krvlju. A brojke i matematika još bolnija: 53 000 po bijelom svijetu rašćeranih, 31 000 po logorima zlostavljanih, 4000 ubijenih, 256 žena ubijenih (nebrojeno silovanih) i sto i dvije male duše, na majčino mlijeko miruhne...
|