Anto Tomić

O žrtvama 'Dobrovoljačke', ponavljačima lažne istorije, slijepim guslarima i potomcima Dobrice Ćosića.

I 60 godina nakon svirepog ustaškog zločina iz Drugog svjetskog rata, sjetila bi se Anđa svojih komšija, prijatelja, kumova i uvrstila ih u svoje molitve.

Njene komšije, s kojima je dijelila i dobro i zlo, s kojima je slavila slave, Uskrse i Vaskrse, s kojima je dijelila žalost i tugu, nestale su sa lica zemlje u jednoj snježnoj, zimskoj noći februara '42. godine.

Tiho, na spavanju, poklani od ustaških hordi zla. Nikad im to Anđa nije oprostila.

Znala je Anđa svih tih tristotinjak komšija iz Drakulića. Znala ih je u dušu, po imenu i prezimenu, po datumu rođenja. Preživjeli (malobrojni) su se, i pored prijetnje smrću, danima krili u Anđinoj kući.

Zbunjena je Anđa bila kad se nakon rata na spomeniku tog gnusnog zločina pojavilo 700 imena. Još je zbunjenija bila kad se uoči ove zadnje srpske agresije, u Drakuliću oglasio Vuk Drašković pričom o 1500 žrtava.

Anđa nije doživjela parastos za drakulićke žrtve godine 2009. nakon kojeg bi na spomeniku uklesano 2315 imena stradalnika.