Mesed Krešatalica: Ljubica je, „kopajući“ po vrlo bogatoj Spasinoj arhivi uspjela doći do ostatka teksta kojeg je napisao vrsni pjesnk Mustafa Dželilović Sadiković. Ta priča o čežnji i ljubavi prema ženi koje više nema, a koju je on upoređivao sa Kumrijom, pticom iz roda golubova, poklopla se sa mojom životnom pičom i, jednostvno, nije bilo druge morao sam je snimiti. Damir Galijašević napisao je aranžman, a u studiju Marina Meštrovića, svojim bek vokalima, pjesmu su „začinili“ Ljubica Berak i Mensura Bajraktarević.

Nakon 25 godina, od kada je počeo saradnju sa Spasom Berakom, legendom bosanskohercgovačke muzičke scene, pjevač i profesor Mesud Krešatlica iz Sarajeva, nije zboravio vrijeme koje je proveo sa ovim umjetnikom, a koji ga je usmjeravao kako da, po trnovitom estradnom putu, korača lakše i brže.

- Početak te saradnje bila je pjesm „Podigo se junak putovati“ sa kojom sam se, po prvi put, javno, kao pjevač pojavio u kultnoj emisiji „Meraklije“ Vehida Gunića, kaže Mesud Kreštalca. Sa Spasom i njegovom suprugom Ljubicom nastavio sam pipremati pjesme koje sam namjeravao ostviti iza sebe na nekom od snimljenih albuma. Spasina pjesma „Kumrija“ jeste jedna od njih. Međutim, za njegovog života nisam je uspio snimiti. No, nisam je zaboravio. Nakon 25 godina uspio sam doći do audio kasete na kojoj je zabilježen dio našeg rada na uvježbavanju ove melodije. Međutim, tu je bila zabilježena samo prva strofa i refren. Ostak teksta nisam znao niti sam znao ko ga je napisao. Nakon Spasine smrti nastavio sam saradnju sa njegovom suprugom Ljubicom, saradnju koja traje i dan danas i koja je prerasla u prijateljstvo. Ljubica je, „kopajući“ po vrlo bogatoj Spasinoj arhivi uspjela doći do ostatka teksta kojeg je napisao vrsni pjesnk Mustafa Dželilović Sadiković. Ta priča o čežnji i ljubavi prema ženi koje više nema, a koju je on upoređivao sa Kumrijom, pticom iz roda golubova, poklopla se sa mojom životnom pičom i, jednostvno, nije bilo druge morao sam je snimiti. Damir Galijašević napisao je aranžman, a u studiju Marina Meštrovića, svojim bek vokalima, pjesmu su „začinili“ Ljubica Berak i Mensura Bajraktarević.
Drago mi je što će se ova pjesma, uz melodije „Nekad majka Muju klela“, „Samo Bosna liječi rane“, „Vraćam ti se moja Bosno“... naći na mom albumu pjesama koje su pisane u duhu naše tradicionalne pjesme sevdalinke, a koji će se naći kao prilog knjige „Nekad majka Muju klela“ u kojoj se govori o mom životnom putu, vrlo uspješnom izletu u muzičke vode, o mojim nastupima na festivalima „Tuzla“, „Bihać“, „Ilidža“... Ostaviti iza sebe trajno zapisan trag koji zrači ljepotom sevdalinke želja je svakog čovjeka koji iole voli muziku, a pogotovo onog ko je kao je interpretira. Presretan sam što se ta moja želja polako ostvaruje. Vjerujem da će ove pjesme, koje su na neki način, aranžerski, prilagođene novim trendovima, vrlo brzo ući u srca onih koji ih budu slušali te sebi priskrbiti epitet narodnih pjesama.

Imao si želju „Kumriju“ izvesti na ovogodišnjem Festivalu narodne muzike „Ilidža“?
- Da. No, organizatori festivala na kojem su Spasi Beraku, posthumno, i njegovoj supruzi Ljubici uručili „Specijalno priznanje za veliki doprinos narodnoj pjesmi“ u autorskom smilu, nisu imali sluha da na ovaj način bosanskohercegovačku javnost upoznaju šta i kako je radio Spaso Berak. Šteta. Ovakvi festivali i slične manifestacije trebaju da istinski promovišu domaće autore i našu muzičku tradiciju, a ne da se, podanički, ulizuju nekim pjevačima van granice Bosne i Hercegovine, onima koji sa Ilidžom i našom tradicionalnom pjesmom sevdalinkom nemaju dodirnih tačaka.