Autor: Sead Zubanović

SEAD ZUBANOVIĆ: Prvo se iz svih raspoloživih oruđa počnu vršiti uporni, perfidni napadi na javnu ličnost, koji imaju sve veću tendenciju učestalosti i žestine. Tužno, žalosno, odvratno i ogavno je iščitavati tada, na kakav se način blate, omalovažavaju, ponižavaju i ismijavaju javnosti poznati političari i pripadajuće im stranke, kao ciljana meta odstrela. Svakodnevno se na njih istresaju tone smeća neistina ili blaže rečeno neprovjerenih informacija sa ciljem njihove diskreditacije.

Novinarstvo odavno više nije častan poziv, a ni korektiv vlasti. Dnevne novine su postale stranački bilteni, a o sedmičnim listovima nije potrebno ni trošiti riječi. Ista je situacija i sa privatnim televizijskim stanicama. Na ekonomskim osnovama njihov opstanak nije moguć i sve te redakcije su već odavno „zakupljene“. U njima je uposlen ograničen broj isključivo podobnih žurnalista. Preostala većina onih kojima je plasiranje informacija životni poziv prepušten je „tržištu“, odnosno svojoj sposobnosti da se, kako je to uobičajeno kod nas reći, snađu. Portalske stranice su mjesto gdje se većina tih ljudi uhljebila. Međutim, da bi se došlo do većih iznosa novca, treba biti što više aktuelan, senzacionalan, a samim tim i čitan. A danas je to veoma teško. Postoje i dva dopunska, oprobana recepta za sigurnu zaradu vlasnika portala. To je iznajmljivanje svojih intelektualnih „usluga“ i medijskog prostora nekoj od likvidnih političkih opcija ili drugi način portalskog reketiranja, koje se odvija ovako. Prvo se iz svih raspoloživih oruđa počnu vršiti uporni, perfidni napadi na javnu ličnost, koji imaju sve veću tendenciju učestalosti i žestine. Tužno, žalosno, odvratno i ogavno je iščitavati tada, na kakav se način blate, omalovažavaju, ponižavaju i ismijavaju javnosti poznati političari i pripadajuće im stranke, kao ciljana meta odstrela. Svakodnevno se na njih istresaju tone smeća neistina ili blaže rečeno neprovjerenih informacija sa ciljem njihove diskreditacije. Teško je i zamisliti situaciju u kojoj se tada nađe porodica žrtve, a i ona sama pred sudom javnosti. U tom blaćenju se istrajava sve do momenta kada prozvani ne odriješi kesu i plati da budu ostavljeni na miru. A, ako žele da daj isti portal piše u njihovu korist, što je veoma čest slučaj, i to se, naravno uz znatno veću cijenu može dogovori. Eto, na kakav pokvaren način vlasnici portala, skoro pa legalno, zarađuju i naplaćuju „reket“. Makijavelistički odnos, prema kome cilj opravdava sredstvo, danas je, nažalost, većinski način ponašanja. Svjedoci smo iznenadnih prekida pisanja o najavljenim temama i naglim zaokretima u vrednovanju ljudi i političkih stranaka. Često smo u prilici vidjeti da preko noći portali sa svojim dojučerašnjim ljutim protivnicima postaju najveći saveznici. To licemjerstvo kod normalnog čovjeka izaziva gađenje koje graniči sa povraćanjem.

Tim reketaškim hajkama se sve više pridružuju i oni koji to nikako ne bi smjeli činiti. Pojedinci, iz ne znanja, svoje vjersko ubjeđenje poistovjećuju sa pripadnošću nekoj od političkih opcija i kada ta stranka u borbi za vlast medijski ratuje, uzimaju sebi za pravo da u tim bitkama i sami učestvuju. U žestokim raspravama oni drugim ljudima često osporavaju pravo na vjeru, pravo na namaz, javno iznose sumnju u halal novca kojim je obavljen nečiji hadž. Pravovjerni, oni koji vjeruju u Jednog Boga, nesmiju to činiti jer je Muhammed a. s. rekao da samo Allah dž .š. zna šta se nalazi u ljudskim srcima. On samo zna ko je vjernik, a ko nije.

„O vi koji ste muslimani samo na jeziku, a do čijih srca nije dopro iman, ne uznemiravajte muslimane, ne sramotite ih i ne istražujte njihove mahane, a čije mahane Allah bude istraživao osramotit će ga i usred njegove kuće.“

„Allah mrzi uznemiravanje vjernika, a oni koji to rade, potvoru iznose i očit grijeh čine.“
Umni ljudi kažu da je pametnom čovjeku i išaret dovoljan!