Autor: Emir Ramić

Ova Nobelova nagrada nije za književnost, nije samo radi književnog rada, već i radi glasa moralno posrnule i nesposobne Evrope protiv budućnosti bosanske države, glasa koji treba očuvati nemoralni eksperiment dejtonske države za očuvanje paradržavnih tvorevina izniklih na rezultatima agresije i genocida, koje i dan danas truju jedinstveno državno i društveno tkivo ideje Bosne i bosanskog duha.

EMIR RAMIĆ: Dodjeljivanje Nobelove nagrade za književnost negatoru genocida, apsolutni je anticivlizacijski čin i novo ponižavanje za ljude koji su unesrećeni jednom fašizoidnom i nacionalističkom politikom koja je devedesetih godina prostor Republike Bosne i Hercegovine pretvorila u mjesto najvećeg zločina poslije holokausta u Evropi.

Moralno posrnula Evropa, čije posrnuće svjedoči moralno posrnuli Nobelov komitet koji daje nagradu poštovaocu Miloševićevog projekta protiv države Bosne i Hercegovine je na tragu udruženih velikonacionalističkih politika i ideja u njihovim borbana protiv države Bosne i Hercegovine. Ova nagrada je još jedan instrument agresivnih poricanja bosanskohercegovačke države. Dodjeljivanje Nobelove nagrade za književnost negatoru genocida, apsolutni je anticivlizacijski čin i novo ponižavanje za ljude koji su unesrećeni jednom fašizoidnom i nacionalističkom politikom koja je devedesetih godina prostor Republike Bosne i Hercegovine pretvorila u mjesto najvećeg zločina poslije holokausta u Evropi. Zato ova nagrada nije oda jednom književnom opusu kako bi trebalo biti, već nagrada ekstremnim nacionalistima u borbi protiv jedne hiljadugodišnje bosanske državne i društvene tradicije. Handke je uvjeravao javnost Evrope da žrtve izmišljaju zločine i masovne grobnice za hiljade ubijenih. On nije pokazao ni mrvu empatije sa žrtvama koje je iza sebe ostavila Miloševićeva ubilačka mašinerija. Takav pojeinac bez obzira na vrijednost knjiđevnog djela ne zaslužuje Nobelovu nagradu.

Ali Bosna i Hercegovina nije zemlja mržnje, u Bosni i Hercegovini sve što je retrogradno se ne može vezati samo za islam, ali u Bosni i Hercegovini njeni istinski sinovi i kčeri jesu dehumanizirani u agresiji i genocidu i sada ponovo ovom nagradom. Jer ova Nobelova nagrada nije za književnost, nije samo radi književnog rada, već i radi glasa moralno posrnule i nesposobne Evrope protiv budućnosti bosanske države, glasa koji treba očuvati nemoralni eksperiment dejtonske države za očuvanje paradržavnih tvorevina izniklih na rezultatima agresije i genocida, koje i dan danas truju jedinstveno državno i društveno tkivo ideje Bosne i bosanskog duha.

Nobelov komitet treba da se zamisli nad svojom budućnošću, ali i budućnošću svijeta jer je moralno posrnuo u negiranje zločina genocida u Bosni i Hercegovini. Nobelov komitet je na pogrešnoj strani evropske povijesti. Osim historijskih i sudskih činjenica postoji dovoljno ljudske i akademske hrabrosti da nećemo dozvoliti da nam Nobelov komitet definira prošlost i anticipira budućnost,
jer je dodjelom nagrade Peteru Handkeu iznevjerio ne samo testament utemeljitelja Alfreda Nobela, već prije svega Ideju Bosne i bosanski duh.

Ali nikakva poricanja, nikakve udružene kvazi naučne komisije, nikakva namjerna dobro plačena prekrajanja historije i sada nikakve nagrade pa bile one i Nobelove, ne mogu ugroziti i posebno ne poništiti sudsku pa samim tim i historijsku i ljudsku činjenicu o genocidu u Srebrenici, največem zločinu poslije holokausta u Evropi. Njima koji to uporni pokušavaju se samo čini da mogu na bilo koji način naškoditi navedenim činjenicama o zlu koje se srući na jednu zemlju i jedan narod. Unatoč činjenici da historija svjedoči o moralnim sunovratima onih koji trebaju da održavaju pravedan poredak na zemlji, Bosna za razliku od Nobelovog komiteta ostaje buditi vjeru u čovjeka. Bosna je dokaz kako je razlikovanje dobra od zla, pravde od nepravde i istine od laži ostalo temeljnim ljudskim porivom i pozivom.