RUSMIR ŠERIFOVIĆ: Mekteb, osnovna škola i ahlak je nešto što dijete treba u startu naučiti da ih prigrli jer će posredstvom ova tri elementa postati društveno odgovoran član svoje zajednice i domovine. Medresa jeste samo nadogradnja na već postojeći sistem odgoja koju bi svako dijete trebalo do završetka osnovne i mektebske škole trebalo da stekne i da je adekvatno upražnjava.

Sjećam se medrese, tih divnih, ali i napornih dana u životu jednog tinejdžera. Pored silne edukacije iz svih sfera duhovnog i društvenog života, postojao je i onaj praktični dio.
Svako jutro sa oglašavanjem alarma, a kasnije i sabaskog ezana počinjali bi i sa jutarnjom rutinom koja je dovodila sve do perfekcije. Napravi krevet pod „vojnički“, toalet, operi zube, obuci se pa sabah. Pa nakon toga obavezno i mini doručak u cik zore, pospremanje sobe, uniforma, nastava i ostalo...
I tako četiri godine.

Poslanik s.a.w.s. nas pouči u jednom hadisu: „Allah je lijep i voli ljepotu“. (Muslim).

Tek nakon nekog perioda i izlaska iz tinejdžerskih dana insan zapravo shvati da smo mi, u tim školama koje se zovu medrese, zapravo trenirali i učili ljepotu.

Ljepota je nešto što svaki insan dobije na poklon od uzvišenog Gospodara; fizička, duhovna, karakterna, odgojna. Allah dž.š. ju je podario svojim robovima jer je i On lijep i voli ljepotu, kako Poslanik Muhammed s.a.w.s i poduči nas u citiranom hadisu.

Stoga bi kao neophodno i glavno pravilo svih mladih koji žele da zasnuju porodicu trebalo biti to da odmah počnu razmišljati o tome kako da podrede svoj život hadisu Poslanika s.a.w.s, te da svoje potomstvo edebuju i edukuju u svjetlu Islama koji je društvenu odgovornost pojedinca doveo od perfekcije.

Mekteb, osnovna škola i ahlak je nešto što dijete treba u startu naučiti da ih prigrli jer će posredstvom ova tri elementa postati društveno odgovoran član svoje zajednice i domovine.

Medresa jeste samo nadogradnja na već postojeći sistem odgoja koju bi svako dijete trebalo do završetka osnovne i mektebske škole trebalo da stekne i da je adekvatno upražnjava.

Apsurdno je vidjeti da mališan sa svojih nekoliko godina koje se mogu nabrojati na prste jedne ili obje ruke počne iskazivati anomalije u svom ponašanju koje se karakterišu kao psovka, zapuštennost u ophođenju, razbacivanje smeća po ulici, nepoštovanje discipline, starijih itd.
Odmah se može zaključiti kako u samoj porodici odakle potiče takvo dijete ne vlada hijerarhija i harmoničnost kakvu odgojna komponenta islama zahtijeva.

Iskusni psihijatri samo na osnovu parametara ponašanja djeteta i njegovog govora i intonacije mogu uspostaviti pravilnu dijagnozu odnosa u samoj porodici koja je kao takva osnovna jedinka zdravog društva.

Spartanci su u svoje vrijeme su imali jednu čudnu metodu odgoja koja islamom nije dozvoljena ali je u tom društvu bila efikasna.

Naime, mladim naraštajima u odgoju i obuci prikazivali su helote, državne robote, koje su napijali vinom do iznemoglosti i onda ih tako iskrivljene i trome prikazivali mladim učenicima u naobrazbi da ih odvrate od alkoholizma i „neprofesionalnog ponašanja“ u tada spartanskoj državi. Jer samo zdravo odgojene jedinke mogle su efikasno da brane i odbrane državu.

U dijelu trinaestog ajeta sure er-Ra'd Uzvišeni veli:
“... Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni...“.

Počnimo mijenjati sebe posredstvom Kur'ana, sunneta i sire Poslanika, tako ćemo na efikasan način promijeniti stanje u porodici pa zatim i na ulici, školstvu, zdravstvu, ekološkoj osviještenosti itd.



Samo „zdravi“ mladi naraštaji odgojeni kroz mekteb, medresu, džemat i druge odgojno-obrazovne institucije moći će na adekvatan način ponijeti teret odgovornosti za bh. društvo i izmijeniti ga na bolje stanje.

Uhvatiti se u koštac sa problemima i izazovima današnjeg vremena je jedino rješenje, a da bi bilo efikasno, ono mora biti nužno protkano odgojem i obrazovanjem kao komponentama zdrave bošnjačke jedinke i to ne samo na deklarativnom nivou već i suštinski.

Sve dok budemo nipodaštavali sebe i svoje, a glorifikovali tuđe i živjeli život rijalitija uz svakodvenu kuknjavu i tromost, rezultata i dobrih vijesti zasigurno neće biti.

I dalje ćemo čitati o crnoj hronici, ubistvima, zagađenim rijekama, raširenoj pošasti kladionica i alkoholizma, izbjegavanju kupovine domaćih bh. proizvoda...

A Allah dž.š. najbolje zna...
We billahi tevfik!