ARMIN ČUSTO, Institut za istraživanje zločina genocida Kanada-IGK: Sa aspekta međunarodnog prava, posljednja Odluka Ustavnog suda predstavlja pečat suverenitetu države Bosne i Hercegovine. Prema principima međunarodnog prava, suverenost podrazumijeva neovisnost države u odnosu na druge države, kao i suvrenost odnosne države prema nižim nivoima vlasti.

Jedna od osnovnih funkcija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine jeste da je on čuvar Ustava Bosne i Hercegovine i institucionalni garant za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ustanovljenih Ustavom Bosne i Hercegovine i instrumentima Aneksa I Ustava. Vršeći svoje poslove na temelju nadležnosti određenih Ustavom i zakonima, Ustavni sud je nadležan da odlučuje da li je određena odluka bilo kojeg organa vlasti u Bosni i Hercegovini u suglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegvine. Posljednji takav primjer jeste zahtjev sedam delegata Vijeća naroda Republike Srpske za ocjenu ustavnosti člana 53. Zakona o poljoprivrednom zemljištu Republike Srpske kojim je propisano da predmetno poljoprivredno zemljište koje je po svojoj prirodi javno dobro, odnosno državno vlasništvo, po sili zakona postaje vlasništvo i posjed Republike Srpske.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je odlučio da je o sporena odredba protivna članu I/1, članu III/3.b) i članu IV/4.e) Ustava BiH jer se radi o isključivoj nadležnosti BiH u reguliranju pitanja državne imovine.

Ovom Odlukom Ustavni sud Bosne i Hercegovine je jasno naznačio da je pitanje poljeprivrednog zemljišta u direktnoj nadležnosti države Bosne i Hercegovine, odnosno isti je spriječio podjelu države Bosne i Hercegovine, što je i krajnji cilj bio navedenog zakona. Ustavni sud je ponovio ustavnu odredbu, koja podrazumijeva kontinuitet države Bosne i Hercegovine u skladu sa međunaordnim pravom sa međunarodno priznatim granicama i svojom unutrašnjom političkom strukturom. Sa aspekta međunarodnog prava, elementi države obuhvataju: državni teritorij, suverena vlast, stanovništvo i na kraju međunarodno priznanje. Ukoliko pogledamo navedene elemente države, a kroz dosadašnju praksu djelovanja političkog establišmenta manjeg entiteta Republika Srpska, jasno je da im je nedostajao jedan od elmenata koji se nalazi u okviru državnog teritorija, tačnije zemljišnoknjižno pravo na zemljištima koji se nalaze u tom entitetu. Upravo posljednja odluka Ustavnog suda je spriječila instititucionalni pokušaj Republike Srpske da ugrozi suverenitet države Bosne i Hercegovine, koji bi dugoročno značio podjelu države. U prilog tome govore međunarodni geopolitički odnosi koje se ogleda kroz djelovanje Ruske Federacije, tačnije njihovu „secionističku ulogu“ u Ukrajni i drugim državama, čime isti jačaju svoju poziciju, pri čemu bi manji bh. entitet poslužio kao „baza“ njihovog jačanja u ovom dijelu Evrope.

Sa aspekta međunarodnog prava, posljednja Odluka Ustavnog suda predstavlja pečat suverenitetu države Bosne i Hercegovine. Prema principima međunarodnog prava, suverenost podrazumijeva neovisnost države u odnosu na druge države, kao i suvrenost odnosne države prema nižim nivoima vlasti. Prema definisanju teoretičara Međunarodnog prava (prof. dr. Vladimir Đuro Degan, dr. Nešković Slobodan i dr.) državna vlast je najviša vlast, ona je jača od svih drugih vlasti na određenoj teritoriji. Iz navedene odrednice jasno proizilazi intencija odluke Ustavnog suda, kojom suverenost pripada državi Bosni i Hercegovini, da niti jedan nivo vlasti ne može svojom odlukom staviti se iznad države.

Sasvim očekivano, posljednja odluka je izazvala reakcije u manjem bh.entitetu, koji su zbog ovakve odluke Ustavnog suda odlučili blokirati svaki rad države Bosne i Hercegovine. Ponovo udar na državu! Budući da je jedan od osnovnih principa međunarodnog prava, a koji je sadržan u našem ustavno-pravnom sistemu, načelo Pacta sunt servenda (ugovori se moraju poštivati), zahtijeva reakciju Ureda visokog predstavnika (OHR-a) koji ima nadležnost da nadgleda provođenje Mirovnog sporazuma kojim je okončan rat u Bosni Hercegovini, odnosno Dejtonskog mirovnog sporazuma, u okviru kojeg se nalazi Anex IV-Ustav Bosne i Hercegovine.

Odluka političkih predstavnika koji dolaze iz manjeg bh.entieta direktno je usmjerena na kršenje DMS-a, odnosno Ustava Bosne i Hercegovine, jer su doveli u pitanje političku nezavisnost i funkcionisanje države Bosne i Hercegovine. Shodno tome, navedena odluka upućuje nas na Anex X DMS-a (Civilna implementacija) koji podrazumijeva djelovanje Visokog predstavnika kroz korištenje Bonskih ovlasti. Ukoliko se ne zaustavi djelovanje političih predstavnika iz RS-a , imat će imati nesagledive posljedice po državu Bosnu i Hercegovinu.