Autor: Ibrahim Husejnović

IBRAHIM HUSEJNOVIĆ: Dove i molitve su u ovim danima lijek za dušu svake individue i njen spas, jer su ljudi uistinu rođeni malodušni, kada im je dobro nepristupačni su, kada su u nevolji brižni su, osim vjernika koji se mole, pomažu sirotinju, bolesne, iznemogle i u onaj Svijet vjeruju.

Život dunjalučki postao je danas jedna obična otimačina i hala, red bez reda, gdje ludi hipnotišu zbunjene i gdje je sistem vrijednosti uljuljan i poremećen.

Ljudski rod je obuzela vještačka glad, halapljivost i oholost, ono što je zadnje nam je postalo prioritet, a ono što bi trebalo bili na prvom mjestu potisnuto je u drugi plan.

Svjedoci smo postojanja bajatih i umišljenih likova koji svašta mogu kabuliti, njima cilj opravdava sredstvo, izopačeni su, nespremni da se solidarišu i da drugome pomognu u nevolji.

Porodica kao osnovna ćelija življenja ljudskog roda, u mnogome se pocijepala i udaljila od temeljnih tradicionalnih vrijednosti, a zbog materijalne dobiti svoju djecu od rane životne dobi povjeravamo na uzdizanje i vaspitavanje drugima i drugačijima.

A opšte je poznato, po onoj davno izrečenoj, da nam tuđa ruka ne može svrab počešati, te da se svaka familija mora prihvatiti svoga trešelja i emaneta kako bi se stvaralo zdravije potomostvo i uspostavio pravi sistem vrijednosti.

Sada kada smo se svi okupili u svojim domovima, uočavamo da se može bez žurki, restorana i drugih uživanja, čak i bez pretjeranog posla, da nam ne trebaju vaspitačice i vaspitači za potomstvo, uostalom ko to može bolje odraditi za svoju djecu nego njihovi roditelji.

Svoje zdravlje i zdravlje svojih najmilijih smo zanemarivali i prema zdravlju se neprimjereno ophodili, koliko puta su naši apetiti i planovi bili nerealni, a stresovima koji smo proizvodili tako jaku nepravdu smo sebi činili.

Korona virus nas sabira po familijama i svojim kućama, htjeli ne htjeli, da napokon kao u prošla vremena na glas skupa zapjevamo, vratimo osmjeh na našim licima, te da svaku brigu otjeramo i da bolje stanje sebi poželimo. Jer i kada kiša pada, Sunce je tu iza oblaka.

Dove i molitve su u ovim danima lijek za dušu svake individue i njen spas, jer su ljudi uistinu rođeni malodušni, kada im je dobro nepristupačni su, kada su u nevolji brižni su, osim vjernika koji se mole, pomažu sirotinju, bolesne, iznemogle i u onaj Svijet vjeruju.

Budimo od onih koji vjeruju kako bismo odoleli svakom iskušenju, amin.