Prepisano ismijavanje i omalovažavanje Bošnjaka i Bosne, kojeg su prepune njegove knjige, garnirano je opreznom kritikom manjih dijelova srpskih i hrvatskih čitanki kao dodatnim prilogom. Mržnja prema Bošnjacima i njihovoj vjeri, kojom vrve srpski i hrvatski udžbenici, je mudro zamagljena i prikrivena. To je sve Veličković, naravno uz odobrenje direktorke Jurišićke, uspješno prenio i na televizijske ekrane.

SEAD ZUBANOVIĆ: A pored neosvještenih Bošnjaka to i nije teško činiti. Veliki umjetnik i mali čovjek, Emir Hadžihafizbegović, pristao je ovih dana da glumeći u nižerazrednoj televizijskoj seriji ismijava vjeru kojoj pripada. Zalud mu je sin, svojevremeno, bio najmlađi hadžija naše domovine. Feđa Isović, svojom šejtani inspiracijom, smišlja scenarije u kojima skida mahrame Bošnjakinjama i pravi budalu od glumca Mustafe Nadarevića, nekakvog prototipa Bošnjaka. Takođe profesor, Enver Kazaz, piše pozitivne kritike na pomenute Veličkovićeve, nazovi, knjige. Pa kako će mali bošnjački čovjek, nakon zabluda i prevara ovih njegovih kultnih veličina, prepoznati dušmanluk Veličkovića, Jurišićke i sličnih i reagovati na njega? Teško ili bolje reći, nikako!

Na programu kantonalne sarajevske televizije odnedavno se našla i emisija, koja bi trebala biti edukativnog karektera, prilično provokativnog i pogrdnog naziva, Školokrečina. Njen koncept je jednostavan. U prostoriji se nalazi desetak učenika, svaki put druge nacionalnosti. Nastavnici koji se mijenjaju, od emisije do emisije, su poznata glumačka imena. Admir Glamočak je nastavnik bošnjačkoj, Jasna Diklić srpskoj i Slaven Knezović hrvatskoj djeci. U komunikaciji učenika i nastavnika, na svakom času se ismijava sadržaji čitanki koje su, normalno, različiti zavisno od naroda čijoj su omladini namijenjene. Teme razgovora su raznolike, ali njihova obrada u najmanju ruku veoma čudna i diskutabilna jer konstantno prelazi granice neukusa. Tokom emisije se, takođe, ubacuju inserti sa ulice gdje novinar prolazniku ili prolaznici, prije uključenja kamere, pročita par rečenica iz djela domaćih književnika ili njihovih biografija, uvijek pomalo nejasnog sadržaja, koje oni trebaju ponoviti prilikom snimanja što je skoro pa nemoguć poduhvat. Svaki taj prilog se, normalno, završava smijehom. Uglavnom, zaključak koji se, uz prigodne muzičke sekvence, generalno nameće je da izbor pisaca i pjesnika, odnosno njihovih djela nije adekvatan niti zaslužuje da se nađe u školskom udžbeniku, a samim tim se ukazuje na nesposobnost onih koji su učestvovali u odabiru istih. Pogotovo je sporan vokabular kojim se kritike iznose. U formiranju novih rima tokom časa, učenici rimuju riječ znanje sa riječju sranje, riječ nimet sa riječju izmet što je više nego ogavno. Postavljaju se pitanja na koja nastavnik ne daje odgovor poput onoga da li je vrijedniji stećak na kom je crtež čovjeka ili onaj na kome se nalazi konj i čije je vlasništvo stećak uopšte!? Na drugom času učenici tvrde da Tunel života, iskopan za agresije ispod sarajevskog aerodroma, ima oblik vagine!? Nastavnica Jasna Diklić, reče da taj tunel nije vagina, nego jama! Nije tema diskusije bio razlog zašto je isti iskopan ni čemu je tunel služio. Rasprava je bila žestoka, ali i ovaj put bez zaključka. Možda, vremenom, zahvaljujuću televizijskoj emisiji Školokrečina, taj tunel spasa svoj naziv i preimenuje u Vagina jama. Baš poučno.

Televizijska emisija o kojoj je riječ, dobila je naziv po istoimenoj knjizi Nenada Veličkovića, isfrustriranog profesora katedre srpskog jezika na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Njegova sujeta je svojevremeno teško povrijeđena i on se sada sveti zbog toga što je zaobiđen i nije učestvovao u izradi školskih udžbenika niti u jednom entitetu. Pogotove se smatra oštećenim što je taj angažman podrazumijeva i golemu zaradu. Ova spodoba je inače poznata po afirmisanju velikosrpstva u Sarajevu te izjavama tipa da su roditelji iz Konjević Polja, koji su se borili za ravnopravnost bosanskog jezika u školstvu manjeg entiteta i zbog toga boravili mjesecima u šatorima ispred zgrade OHR-a u Sarajevu, po njemu, nepismeni nacionalisti! Njegova je laž i svojevremena tvrdnja o postojanju bošnjačkih čitanki i njihovoj upotrebi u nastavnim programima kao i ideja, prevara, o formiranju zajedničkog (srpskohrvatskog) jezika, uz navodnu mogućnost da ga svako imenuje kako želi. Ono malo benefita koji su zakonom omogućeni šehidskoj djeci on je svojevremeno bestidno nazvao, oročavanjem ratnog profita! Doktora Enesa Durakovića je javno, bez ikakvog osnova, optužio da je iškolovao studente nacionaliste! Eto kakvoj je ličnosti direktorica TV SA, Duška Jurišić, omogućila da piše scenario pomenute emisije! Prepisano ismijavanje i omalovažavanje Bošnjaka i Bosne, kojeg su prepune njegove knjige, garnirano je opreznom kritikom manjih dijelova srpskih i hrvatskih čitanki kao dodatnim prilogom. Mržnja prema Bošnjacima i njihovoj vjeri, kojom vrve srpski i hrvatski udžbenici, je mudro zamagljena i prikrivena. To je sve Veličković, naravno uz odobrenje direktorke Jurišićke, uspješno prenio i na televizijske ekrane. Kao starina Novak i mali Radojica u hajdučkoj pjesmi, njih dvoje, i u ovom vremenu, nastavljaju razbijati Turke na buljuke! A šta je u konačnici poruka koja se šalje mladim ljudima, posebno bošnjačke nacionalnosti, sadržajem ovog televizijskog programa? Ona glasi: Vi nemate odakle učiti jer u vašim udžbenicima nema znanja. Zato tokom školovanja provocirajte nastavnike i profesore i osporavajte sve ono što vam se kroz nastavne planove nudi. Nisu autoriteti, zato što su bili patriote, ni Mehmedalija Mak Dizdar, ni Savfet beg Bašagić kao ni Miroslav Krleža (zato što je bio veliki prijatelj Bosne). Sve su to ublehe. I tako dalje i tako redom. Eto takva emisija Školokrečina se počela uveliko postavljati i na pozorišne daske širom Federacije. Razvlačenje bošnjačke pameti se nastavlja.

Antibošnjačka i antislamska histerija sitnih duša

A pored neosvještenih Bošnjaka to i nije teško činiti. Veliki umjetnik i mali čovjek, Emir Hadžihafizbegović, pristao je ovih dana da glumeći u nižerazrednoj televizijskoj seriji ismijava vjeru kojoj pripada. Zalud mu je sin, svojevremeno, bio najmlađi hadžija naše domovine. Feđa Isović, svojom šejtani inspiracijom, smišlja scenarije u kojima skida mahrame Bošnjakinjama i pravi budalu od glumca Mustafe Nadarevića, nekakvog prototipa Bošnjaka. Takođe profesor, Enver Kazaz, piše pozitivne kritike na pomenute Veličkovićeve, nazovi, knjige. Pa kako će mali bošnjački čovjek, nakon zabluda i prevara ovih njegovih kultnih veličina, prepoznati dušmanluk Veličkovića, Jurišićke i sličnih i reagovati na njega? Teško ili bolje reći, nikako!

A bošnjački intelektualci? Oni po običaju, o svemu ovome, mudro šute.