DR. TARIK KURBEGOVIĆ: Bojmo se Gospodara svijetova da bi ostali normalni, to jeste da sopstvenim odlukama ne presudimo sami sebi. Ujedno ovo je dokaz da teološka dimenzija poimanja realnosti je ujedno i ona koja je najpragmatičnija, to jeste u ovakvim situacijama i ekonomska i biološka i svake druge vrste.

Nikad se nisam pozabavio fenomenom straha kao u ovo zadnje vrijeme. Već sadašnji pokazatelji upućuju da trenutna situacija sa virusom COVID 19 nije ni najblaže, a niti najgore što je pogodilo čovječanstvo do sada. Ono što jeste drugačije u odnosu na prošlost, upravo reakcija haman pa cijelog svijeta, koji se ne snalazi najbolje, ne shvaćajući da je ovo prvenstveno napad duševnog virusa, to jeste virusa straha. Globalno povezani svijet sa brzinom razmjena informacija bi trebao biti otporniji na širenje straha iz razloga što je sve lakše provjerljivo i lakše za dokazati. No međutim, reakcija je kao da jedan centar upravlja sa informacijama i distribuira ih kako hoće. Vrijeme će pokazati da strah kao fenomen treba zauzeti prvo mjesto kao opasnost od uništenja čovječanstva.

Međutim šta me je u svemu ovom fasciniralo?

Gospodar svijetova kaže da sve što traži od ljudi jeste za njihovo dobro. Jedna od stvari koja nam se nalaze jeste da se trebamo bojati samo Gospodara. Naravno da je gotovo nemoguće da jedno ljudsko biće postigne takav stadij, zato se ovdje prije svega misli, po mojoj interpretaciji, na gajenje straha tj., stalno podsjećanje da se samo treba bojati Gospodara svijetova. Lično sam ovo shvatao kao nešto što treba odvratiti nas od grijeha u kontekstu polaganja računa pred Gospodarom, znajući uvijek da ne treba Gospodaru naš strah. Sada uviđam, i to je ono što me fascinira, jeste da strah od Gospodara svijetova je Njegova milost prema nama, kojeg nam daje kao pancir od ludila koje nas može shrvati kada smo otvoreni za sve druge strahove ne njegujući strah prema Njemu.

Zato bojmo se Gospodara svijetova da bi ostali normalni, to jeste da sopstvenim odlukama ne presudimo sami sebi.

Ujedno ovo je dokaz da teološka dimenzija poimanja realnosti je ujedno i ona koja je najpragmatičnija, to jeste u ovakvim situacijama i ekonomska i biološka i svake druge vrste.