FERID MUHIĆ: Istrebljenje starijih ljudi može se povezati sa planom da se prekine inter-generacijska transmisija tradicionalnog vrijednosnog sistema, da bi se mladim naraštajima nametnuo željeni ideološki okvir, sa akcentom na kolektivnoj poslušnosti i bezuslovnoj pokornosti zakonima, nametnutim bez kritičkog preispitivanja.

Sada je jasno! Velika igra je u pitanju. Najveća u istoriji čovječanstva. Preuzimanje totalne vlasti. Nevidljivi vladar – COVID-19, zapravo je instrument u rukama vidljivog, ali skrivenog vladara. Deus absconditus – Skriveni Bog – danas je politička vlast. Umjesto koncepta društva kao zajednice slobodnih pojedinaca, na scenu stupa koncept totalitarnih država.

Istorija kao napredovanje slobode, okončana je.

Ideja društva u kom će ponašanje svakog pojedinca biti kontrolisano iz jednog centra i usklađeno sa njegovim zahtjevima, opsjedala je hiljadama godina maštu mnogih istaknutih filozofa i pisaca. Projekt koji je sada na djelu, teorijski je koncipiran 1948-1974, a realizacija je sada ušla u kritičnu fazu.

Najavljen je knjigom B. F. Skinera: Walden Two (1948), a detaljno ekspliciran knjigom ominoznog naslova: Beyond Freedom and Dignity (Izvan Slobode i Dostojanstva, 1971) istog autora. Walden Two (dakle, Walden Dva), predstavlja polemički kontrapunkt knjizi Walden, Henri Dejvid Toroa (1854), u kojoj autor afirmiše koncept “Građanske neposlušnosti“ (“Civil disobedience“) kao ključno demokratsko pravo. Knjiga Walden Dva isključuje opravdanost bilo kakve neposlušnosti i proklamira ideal totalne “Građanske poslušnosti“ (“Civil obedience“). Knjiga je oduševljeno dočekana od najviših političkih krugova i od tada je poznata kao 'Biblija međunarodne politike' SAD.

B.F. Skiner, “Harvardski dreser“, usmjerio je svoj projekat na tehnologiju ponašanja (Technology of behavior – Operant Conditioning), pošavši od premise da “Pravo pitanje nije, da li mašine misle, nego da li ljudi misle!?“ Njegov odgovor je bio: Ne misle! Inspiraciju je, bez sumnje, našao u Dekartovom uvjerenju da su životinje automati koji ne misle, nego samo reaguju na spoljne okolnosti. Zato se životinje dresiraju. Nasuprot tome, ljudi misle. Zato se ljudi ne dresiraju. Cogito – sum! - jeste monopol ljudske svijesti, kao i sama svijest. B. F. Skiner je zaključio da se Dekart prevario i da ni ljudi ne misle, te da je zato sasvim moguće usmjeravati njihovo ponašanje kontrolom podsticaja i odvraćanja. Ljudi samo re-agiraju, nikada ne agiraju, jer ne postoji autonomija odlučivanja. Zato ljude treba dresirati sistemom stimulus-odgovor-pojačan stimulus (stimulus-response-reinforcment). I evo, desilo se! Stavili su nas sve u Skinerovu Teaching Machine – Mašinu za dresuru!

Na djelu je totalna kontrola kretanja ljudi i robe, svih javnih događanja, slobodnog vremena uz pravo na njegovo ograničenje po volji, uključujući sve forme njegovog kolektivnog i individualnog korišćenja: umjetnosti, sporta, odmora, turizma, restorana, susreta, okupljanja, porodičnih svečanosti! Projekt B.F Skinnera o tzv. tehnologiji ponašanja, pokazuje se u pravom svjetlu kao dresura u akciji!

Ekonomisti i berzanski eksperti u svemu ovome vide velike gubitke. I u pravu su. Ono što oni ne vide, jeste da to isto znaju i političari i finansijski oligarsi. Ali taj je gubitak uračunat u sklopu ostvarenja nihovog pravog cilja: uspostavljanja totalitarnog globalnog režima! Koji će lokalne političke elite striktno provesti u svim državama, po direktivama Svjetske zdravstvene organizacija (WHO), a u skladu sa teozofski inspirisanim centrima svjetske finansijske moći. Uvođenje slijepe bespogovorne poslušnosti, kao najveće građanske vrline i dužnosti, umjesto dosadašnjih građanskih prava i isloboda jeste generalna proba svjetske diktature globalne države i uspostavljanja Novog svjetskog poretka (New World Order – Novum Ordo Saeclorum), od čega se nikada nije odustalo. Fragmentiranje građana sve do nivoa izolacije i desocijalizacije (uz obavezu socijalne distance, direktno suprotne ljudskoj prirodi i potrebi za druženjem); zabrana okupljanja i masovnih protesta, preko nezakonskog uvođenja vanrednog stanja. Cilj je jasan: Izbiti iz glave svaki organizovani otpor vlastima i uvesti ideal dresiranog poslušnika, umjesto ideala slobodnog pojedinca, dostojanstva i ličnog integriteta, jednom zauvijek!

Za taj ideal svaka je cijena beznačajna. Kad se jednom uspostavi, višestruko će se nadokanaditi i sav finansijski minus.

Inkriminranje slobode, prati promocija poslušnosti i discipline u ključne građanske vrline. Paradigma slobode i dostojanstva je stigmatizirana. Ideali su zamijenjeni strahom za život. Ostati živ postala je stvar vlasti! Vlast preuzima neprimjetno, preko noći, sva ovlašćenja, imperativno, bez pozivanja na podršku naroda, bez institucionalnih prepreka, i postaje stvarni gospodar života i smrti! Instrument ove strahovlade je WHO (Svjetska zdravstvena organizacija), nevidljiva vlada je u centru finansijskog kapitala; ostale vlade djeluju po instrukcijama, na svoje zadovoljstvo i u ličnu korist. Mediokriteti su najzad stekli moć kakvu nisu ni sanjali!

Istrebljenje starijih ljudi može se povezati sa planom da se prekine inter-generacijska transmisija tradicionalnog vrijednosnog sistema, da bi se mladim naraštajima nametnuo željeni ideološki okvir, sa akcentom na kolektivnoj poslušnosti i bezuslovnoj pokornosti zakonima, nametnutim bez kritičkog preispitivanja.

Od bića zajednice, čovjek postaje biće osamljenosti, od duhovno slobodnog, duhovni rob. Potkopava se sam temelj društva: emocionalna komponenta! Lojalnost, vjernost, prijateljstvo! I ljubav! Ljubav i kao eros i kao agape! Ne možeš na daljinu sklopiti prijateljstvo; ne možeš zavoliti onlajn! Niko više neće znati šta znači poginuti za prijatelja, ni voliti do groba! Najsnažniji izvor ljudskog otpora vlasti - kritičko mišljenje, dobija snagu iz moralnih vrijednosti društva i emocionalne povezanosti ljudi, zatrpan je. Zdanje slobode, srušeno je! Perfidna perverznost apstraktne lojalnosti državi, utemeljene na strahu za sopstveni život, zamijenila je kritičku svijest nezavisnog pojedinca sa moralnim integritetom.

Građani su pretvoreni u askete isposnike, zatvorene u svoje pećine. Ali ne više vođeni svojom slobodnom odlukom, ni žudnjom za ekstatičkim iskustvom beskonačnog, nego naredbom, dekretom, prijetnjama zatvorom i umjesto Svemogućem Bogu, sada svoje molitve upućuju totalitarnoj državi.