Autor: Šemso Agović

VOLTAIRE: PROSVJETITELJ, FILOZOF I RASISTA

ŠEMSO AGOVIĆ: Krivi su oni koji su njihove pamflete i uradke ocijenili kao vrhunska književna djela, i uvrstili ih u obaveznu školsku lektiru, kako bi generacije i generacije zarazili trajnom mržnjom prema svom susjedu drugačije vjere. Protiv crnaca ili muslimana, svejedno; princip je isti.

Za sva nepočinstva što ih je Crkva uprizorila svojim vjernicima i nevjernicima – lomače Đordanu Brunu, Galileu Galileiu (izvukao se pokajanjem), Janu Husu, hiljadama »vještica«, pokretanje ratova itd., osuda je stigla (samo) od Voltera, koji je davno zagrmio: »Uništite bestidnicu! To pitanje ima presudnu važnost... i ono je najveća usluga koja se može napraviti ljudskom rodu! Kršćanstvo je divlja zvijer koja siše krv svojih istomišljenika!«

Ali njegova galama je odzvanjala u prazno cijelo stoljeće: sila koja je trebala izvršiti kaznu postojala je samo u njegovoj mašti; crkva će neometano nastaviti svoju djelatnost još dugo nakon Voltera. Jedino što je još mogao uraditi bilo je da sva svoja pisma potpisuje sloganom »uništite bestidnicu!«, i u tome je bio dosljedan. Ecraséz l'infame!

Pa ipak, nažalost, Volter – centralna figura prosvjetiteljstva u Francuskoj, nije bio baš maslo za ramazana. Njegov žestoki rasizam je razlog za to.

U svom Eseju o običajima već u uvodu Volter naglašava da samo slijepac ne razlikuje ljudske rase – bijelce, kao superiorne ljude, i crnce i ostale kao pripadnike nižih rasa. Ovu zloglasnu teoriju prihvatili su objeručke Evropljani i bijeli Amerikanci, koji su na afričkom kontinentu uspostavili robovlasnički sistem. Vrhunac Volterovog cinizma se ogleda u njegovoj tvrdnji da sami crnci (kao niža rasa) traže da budu robovi: na robovlasništvo imamo sporazumno pravo. Zašto se prodaje taj crnac? Ili, drugim riječima, zašto dopušta da ga se prodaje? Ja sam ga kupio, on mi pripada, što mu onda krivo radim? Radi kao konj, ja ga loše hranim, još gore odijevam, zapovijedam da ga izbatinaju kada ne sluša. Što je tu toliko čudno? Crnac ne riskira svoj život nego ga provodi u društvu svoje crnkinje i svoje crnčadi.

Pitam vas, retorički, ko je čovječanstvu napravio veće zlo – Crkva ili Volter?



Ali ne možemo kriviti Voltera. On je samo pisao rasističke narative. To može ko hoće. Evropsko društvo, evropska kultura, francuska kultura – morali bi jednostavno i nedvosmisleno odbaciti takve teorije. Ali ne, desilo se obratno, nastala je tama!, da parafraziram slavne Indekse. Volter je put, sredstvo, da Evropa preko zločina dođe do enormnog bogatstva. Pisca proglasi misliocem, filozofom najvećeg kalibra i slijedi njegovim postulatima.

I kod nas imamo popriličan broj Voltera i Eseja o običajima. Oni su fokusirani na islam; u svojim djelima su se zdušno okomili na njega. Svoj raskošni pjesničko-književni talenat su upregli u širenje mržnje prema toj religiji izazivajući vječne sukobe i nesreće među narodima. U toj nečasnoj ulozi su se istakli Branko Radičević, Petar II Petrović Njegoš, Ivo Andrić, Meša Selimović, Danilo Kiš, Zuvdija Hodžić, Miljenko Jergović...

A oni nam nisu krivi; kao ni Volter. Krivi su oni koji su njihove pamflete i uradke ocijenili kao vrhunska književna djela, i uvrstili ih u obaveznu školsku lektiru, kako bi generacije i generacije zarazili trajnom mržnjom prema svom susjedu drugačije vjere.

Protiv crnaca ili muslimana, svejedno; princip je isti.

A krivi smo i mi sami, što takvo nešto trpimo.