DR. MUSTAFA CERIĆ: Kako si, Pašoviću, mogao izustiti da postoji "teror sjećanja"? Čijeg sjećanja? Majčinog kojima je još samo to ostalo? Zašto, Pašoviću, imaš potrebu da im na ljutu ranu dosipaš so? Zar se ne sjećaš onog jevrejskog pravila da ako ne možeš pomoći Jevreju, nemoj mu odmagati?

Mi, Harise Pašoviću, ne smijemo da počnemo zaboravljati ne zbog nas, već zbog čovječnosti, zbog ljudskog roda, zbog ljudske vrste na planeti Zemlji! Ako bi zaboravili imena Biljana, Kravice, Korićanskih stijena, Manjače, Markala, Starog mosta, Luke, Heliodroma, Ahmića, Žepe, Ferhadije, Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Višegrada, Sarajeva... mi bismo time izdali čovječanstvo!

Zamislite da dva dana nakon jevrejskog i svjetskog sjećanja na Holokaust 27. januara jedan jevrejski režiser izađe na televiziju i kaže da "mi, (Jevreji), moramo da počnemo da zaboravljamo (Holokaust", kao da se nije ništa dogodilo jer je "sjećanje (na Holokaust) teror" za one koji ga se sjećaju. Naravno, ne možete to ni zamisliti zato što ne postoji Jevrej, koji bi htio i smio to izjaviti na televiziji jer zna da više nikad ne bi imao priliku da javno govori.

Eh, sada probajte zamislite jednog režisera, Bošnjaka/Bosanca, koji onako usput, ležerno i slavodobitno nakon dva dana od dženaze žrtvama srpskog genocida u Potočarima, gdje se preko video kamere obratilo 47 svjetskih i europskih šefova država i vlada sa porukom da se srpski genocid u Srebrenici ne smije nikad zaboraviti, izađe na TV N1 i kaže da "mi (Bošnjaci/Bosanci) moramo da počnemo zaboravljati (srpski genocid) zato što je "sjećanje (na taj srpski genocid) teror" za nas, za majke, koje još uvjek traže posmrtne ostatke od svojih sinova u stotinama masovnih grobnica po Bosni.

Naravno, niste to mogli ni zamisliti donedavno. Ali, sad vam je moguće to čuti i vidjeti jednog nam poznatog rešisera, Bošnjaka/Bosanca koji je, iz nama (ne)objašnjivih razloga, napravio salto mortale kad se to od njega najmanje očekivalo. To nas je šokiralo!

Zato imamo potrebu da mu kažemo: Mi, Harise Pašoviću, ne smijemo da počnemo zaboravljati ne zbog nas, već zbog čovječnosti, zbog ljudskog roda, zbog ljudske vrste na planeti Zemlji! Ako bi zaboravili imena Biljana, Kravice, Korićanskih stijena, Manjače, Markala, Starog mosta, Luke, Heliodroma, Ahmića, Žepe, Ferhadije, Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Višegrada, Sarajeva... mi bismo time izdali čovječanstvo!

Kako to tebi nije jasno ako nije jasno drugim režiserima? Mislio sam da ti imaš srce i dušu za žrtve srpskog genocida, žrtve koje još uvjek traže ostatke svojih najmilijih po bosanskim kotlinama?

Znači li tvoja izjava o tome da je "sjećanje teror" da si nas ti terorisao dok si nam prikazivao crvene (krvave) stolice od jedanaest hiljada Sarajlija od kojih je hiljadu i šesto sarajevske djece? Odakle toliko licemjerje? Kome je trebala ova prva, a kome ova druga tvoja priča? Tužno, žalosno, depresivno, ponižavajuće ne samo za naš bosanski, već za cijeli ljudski rod!

Kako si, Pašoviću, mogao izustiti da postoji "teror sjećanja"? Čijeg sjećanja? Majčinog kojima je još samo to ostalo? Zašto, Pašoviću, imaš potrebu da im na ljutu ranu dosipaš so? Zar se ne sjećaš onog jevrejskog pravila da ako ne možeš pomoći Jevreju, nemoj mu odmagati?

Znači li tvoja izjava o tome da je "sjećanje teror" da si nas ti terorisao dok si nam prikazivao crvene (krvave) stolice od jedanaest hiljada Sarajlija od kojih je hiljadu i šesto sarajevske djece? Odakle toliko licemjerje? Kome je trebala ova prva, a kome ova druga tvoja priča? Tužno, žalosno, depresivno, ponižavajuće ne samo za naš bosanski, već za cijeli ljudski rod!

Ne treba da povlačiš riječ ako ti to donosi profit, ali treba da osjetiš stid i sram pred žrtvama srpskog genocida Biljana, Kravice, Korićanskih stijena, Manjače, Markala, Starog mosta, Luke, Heliodroma, Ahmića, Žepe, Ferhadije, Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Višegrada, Sarajeva.. Ako imaš stida?

Ovo je teže podnosti od prijatelja nego od dušmana koji negiraju srpski genocid unatoč svim punopravnim presudama u Hagu!

Allahu Milostivi, smiluj nam se i pomozi nam da preživimo sva iskušenja, koja znamo i koja ne znamo! Amin!