Otišao je još jedan bosanskonovski biser, legenda, koji će trajno blistati nad gradom gdje se ljube Una i Sana
• Zare je bio jedan od osnivača Radio Bosanskog Novog, dopisnik radija i televizije Sarajevo, te mnogih štampanih medija
• Organizator tamničarske informativno-zabavne manifestacije: Susreti na Uni i Sani
• Prvi profesionalni sekretar Zajednice udruženja lokalnih radio-stanica Bosne i Hercegovine
• Zaljubljenik u fudbal i "Slobodu", ljepoticu Unu, voljeni i rodni Bosanski Novi
• U poratnom razdoblju bio je portparol (glasnogovornik) za informiranje u Federalnom zavodu MIO/PIO

SARAJEVO – Telefonski me nazvala moja kćerka: "Stari, pripremi se za jednu stresnu vijest... Umro Ti je Zare! " Kao da mi se sav svijet sručio na glavu. Crnilo mi izbilo pred oči. Zanijemio sam. Jauk u srcu. Tuga me stegla... Bili smo radne kolege, u istoj kancelariju godinama sjedili, prijateljevali, dijelili dobre i loše trenutke iz novinarske profesije, ali i one životne. Bez obzira na to što sam znao da je bolestan, vijest me užasnula. Zapanjila... Tu tužnu vijest potvrdila mi je i njegova supruga Asima iz Sarajeva, gdje su njih dvoje živjeli nakon bosanskohercegovačkog belaja.



Prolazio je Zare kroz mnoge teške kušnje. Umirao nekoliko puta, ali uvijek bio jači od smrti. Pakao od života imao. Ponajgori, onaj s početka posljednjeg ratnog belaja, godine 1992. Prvo su na njegovu porodičnu kuću u sred bijela dana bacili eksploziv. Potom, dok je gledao kako mu u plamenu gori njegovo naselje Prekosanje, vozali su ga u autu da pokaže na kojem će ga mjestu ubiti. Bubreg mu odvalili, rebra polomili, mislili da je mrtav, a On živ ostao. Valjda u najgorim trenucima prevagne ono koliko si na ovom dunjaluku dobrih djela imao. A Zare je bio insan dobre duše, pravičan, velikog srca i suosjećajan. Ako su to neka od mjerila, gotovo da sam siguran da će mu Gospodar svjetova osigurati lijepi džennet.
Kada je poslije završene gimnazije otišao na studije u Zagreb, mnogi su vjerovali da je to i njegov rastanak s rodnim gradom. Prevarili su se. Zare se nakon pet godina vratio na obale Une i Sane, u svoj Bosanski Novi. Zaposlio se tek u novo-otvorenom Radiju Bosanski Novi (prvi signal krenuo 22.12.1968.), koja će, zahvaljujući prije svega njemu, postati jedna od najboljih lokalnih stanica u Bosni i Hercegovini. Osim novinarskih poslova, tijekom dugogodišnjeg radnog staža obnašao je funkciju glavnog i odgovornog urednika i direktora. Dva mandata bio je profesionalni sekretar Radio-difuzije Bosne i Hercegovine. Iako je trebao imati sjedište u Sarajevu uvjetovao je svoj dolazak na tu odgovornu funkciju da mu centrala bude u Bosanskom Novom. Za vrijeme agresije na Bosnu logističar je u VII Korpusu Armije BiH. U poratnom razdoblju živi u glavnom gradu obavljajući poslove portparola u PIO/MIO Federacije BiH, odakle odlazi u mirovinu. Njegova posljednja želja, prije preseljenja na Ahiret, bila je ta da mu se džennaza klanja u rodnom gradu (07.08.2020.) i da mu tu bude vječna kuća.
Inače, Zare je radio kao dopisnik za mnoge radijske i televizijske kuće, te štampane medije. Imao je tečan i melodičan glas. Bio je vjerodostojan prilikom izvještavanja, genijalan u pisanju reportaža, briljantan u stilskom razvrstavanju tekstova, ispravno prosuđivao komentare... Inspiraciju, kako je kazivao, pronalazio je među običnim ljudima, seljacima, radnicima... Mnogi njegovi zapisi ostali su kao trajno svjedočanstvo vremenskih zbivanja. Prvi je poslao u svijet tv-slike sudara vozova kod Bosanske Otoke, s katastrofalnim posljedicama povrijeđenih i poginulih. Prenosio direktno iz Rovinja fudbalsku utakmicu kada je "Sloboda" izborila ulazak u Drugu Saveznu ligu Jugoslavije. Ni ugledni stručnjaci i filozofi ne bi mogli definirati u šta je Zare bio više zaljubljen: Bosanski Novi, "Slobodu", Unu, novinarstvo... Život mu je, izuzimajući porodicu, bio čvrsto vezan za rodni grad, za fudbal, za najljepšu rijeku. Od 1967. godine biran je u Upravu "Slobode", najstarijeg bosanskohercegovačkog fudbalskog kolektiva u kojem je bio "alfa i omega" i jedan od najboljih pregovarača u dovođenju velikih fudbalskih imena u grad gdje se ljube Una i Sana.

Allahu Milostivi primi mog dragog, dobrog Zaru u džennetske dvore, a familiji podari sabur! El-Fatiha!