Vijećnica u Sarajevu je jedan od najupečatljivijih simbola glavnog grada Bosne i Hercegovine. U srcu Baščaršije prkosila je raznim vojskama, ratovima, prolazili su pored njene ljepote, bilo je u svim tim nekim vojskama bar djelić vojničke časti, pa iako su imali priliku da ju opljačkaju, zapale, sruše… ipak, pored svega, Vijećnica je ostala gordo da svjedoči historiji na obali Miljacke,čuvajući u sebi milione knjiga i historijskih dokumenata. U njoj su sarajevski đaci, studenti, naučnici, istraživači, ali i turisti napajali duše, prenosili znanje na one koji su sa znanjem i naukom koračali u novi i bolji svijet. Sve do srpsko-crnogorske agresije 1992., kada je postala meta zlikovačkog, genocidnog, urbicidnog i kulturocidnog okota, koji tuđu ljepotu ne mogu podnijeti, a svoj spas vide u pljački, paljenju, rušenju, silovanju, ubijanju, krvi, zatiranju tragova svojih komšija i njihove civilizacije. Kako država Bosna i Hercegovina, tako i cijeli grad Sarajevo i građani ovog šehera bili su meta agresorske zlikovačke vojske i raznih paravojnih formacija. Tako je pored planskog rušenja 1000 džamija, islamskih, bosanskih i bošnjačkih kulturnih objekata, sarajevska Vijećnica granatirana sa položaja srpsko-crnogorskog okupatora, koju su u dobroj mjeri oštetili ali i potpuno zapalili u noći između 25. i 26. augusta 1992. godine. Ostale su samo zidine, i to ne cijele.



Da budemo jasni: upravo zbog spinovanja, izvrtanja historijskih činjenica, a i mora se i treba konstantno ponavljati, u tome zlu učestvovale su tadašnje državne politike Srbije i Crne Gore, na čijem čelu su bili alfa & omega Milošević, Ćosić, Bulatović, Đukanović i drugi, dok su njihovi izvođači ratnih ciljeva bili zločinac sa Durmitora Radovan Karadžić sa svojim SDS-om, Mladić i bosanski Srbi, jedinice JNA, rezervisti, razne terorističke četničke i druge formacije iz Srbije i CG; svi su oni po njihovom planu i naređenju udruženo rušili, palili, ubijali po cijeloj BiH, kao i granatirali Vijećnicu - što je, prema ocjeni analitičara, bio „pokušaj uništenja civilizacijskog koda jedne multietničke države“. Zapaljeno je više od dva miliona knjiga i na stotine izuzetno važnih rukopisa.



Više od dvanaest sati je trajala borba sa vatrenom stihijom da se spasi što se spasiti može; nažalost, vatrogasci i građani koji su pomagali ugasili su požar ali nisu uspjeli spasiti knjige, dokumenta…

Tako su u toku genocidne agresije komšije pokazali "veliko" čojstvo i junaštvo, dok su danas trojica ključnih krivaca pod zemljom (Milošević, Ćosić, Bulatović), treći (Đukanović) i nakon tri decenije neprikosnovene vladavine u CG, može slobodno, baš danas - pet dana prije zakazanih izbora, da proglasi još jednu izbornu pobjedu, jer će ga I OVAJ PUT oni “naši” tamo u CG glasati a ovi ovamo u BiH i Sarajevu, bezbeli čestitati i nagraditi. U to će se, koje li ironije, uključiti čak i neki preživjeli Srebreničani.

Nego, da podsjetimo iz arhivskih podataka: "prvi projekat Vijećnice uradio je Karlo Paržik, a s obzirom da se nije svidio ministru Benjaminu Kalaju, izrada novog je povjerena Alexandru Witteku. Međutim, Witek je izvršio samoubistvo pa je završetak projekta 1894. godine povjeren Ćirilu M. Ivekoviću. Uporedo s izradom i razradom projekta građen je objekat u periodu od 1892. do 1894. godine.



Objekat gradske Vijećnice zvanično je predat na upotrebu 1896. godine."

Ponavljajmo, pamtimo, pričajmo, ne oprostimo: dana 25. augusta 1992. godine u granatiranju zgrada Vijećnice je zapaljena, a njena unutrašnjost potpuno uništena. Zapaljeno je preko dva miliona knjiga i stotine važnih historijskih dokumenata.

Rekonstrukcija Vijećnice je počela 1996., a svečano je u novom veleljeponom ruhu otvorena 9. maja 2014., upravo na Dan pobjede nad fašizmom. Na ulazu stoji memorijalna ploča koja svjedoči o urbicidu i kulturocidu, čiji sadržaj teksta nije potpun, jer je za vrijeme Udruženog zločinačkog poduhvata, taj zločin prema Sarajevu, Sarajlijama, civilizaciji, državi BiH, počinio srpsko-crnogorski agresor, a to nije eksplicitno navedeno. Iz zla izostaviti bilo koga je grijeh i skrnavljenje istine.

Svakako, onaj dio čestitih Srba i Crnogoraca, koji su bili protiv agresije na RBiH i genocida nad Bošnjacima, i oni koji su aktivno stali u odbranu svoje domovine BiH, kao i oni koji danas jasno govore, pišu i osuđuju zlo koje je počinjeno, znaju o kojim zločincima je riječ.



Kada zijaretite Grad Sarajevo i Baščaršiju, u vaše prioritete upišite Vijećnicu. Osjetite njenu ljepotu iznutra, onda će vam biti potpunija slika, zašto je srpsko-crnogorski agresor pokušao ubiti Vijećnicu! Tu ćete isto doći do istine, zašto su neuništivi sarajevski i bosanski duh! Tu ćete vidjeti: kada smo jedinstveni, naše dobročistvo i istina ne mogu biti poraženi pred zlom i lažima agresora. Branitelji Bosne i Hercegovine i Sarajeva svojom hrabrošću i nesebičnom borbom očuvali su državu BiH. Današnjim nasljednicima beogradsko-paljanske genocidne politike, raznim vučićima, dodicima, irinejima i drugim sotonama mora biti jasno: mogu da arlauču, lažu, petljaju, a Bosni i Hercegovini neće moći nauditi nikada više!