ŠEMSO AGOVIĆ: Ostrašćeni radošću zbog opisane mržnje i genocida u navedenim »književnim djelima« recenzenti pjeneći padaju u nekakav mračni zanos, pa tako Vijesti navode: »Njegoš je 'klasični pesnik srpske književnosti - ono što je u Engleza Šekspir, u Nemaca Gete, u Rusa Puškin, u Italijana Dante', kaže istoričar književnosti i profesor na Filološkom fakultetu u Beogradu Milo Lompar«. Pa gdje je ubogi Milo Lompar našao kod Getea, Šekspira, Puškina, Dantea, ili bilo kojeg pjesnika na svijetu slavljenje zločina protiv čovječnosti, aman vam činim, ljudi moji! Pa to je ludost.

Neljudski je ubistvo jednog jedinog nedužnog čovjeka – a kamoli jedne cijele ljudske zajednice –, pretočiti u slavospjevnu poeziju ili prozu. Neljudski je takvo štivo slaviti i u školske lektire uvrstiti. Neljudski je također to strašilo prevođenjem na bjelosvjetske jezike širiti kao opaki virus, a zatim se hvaliti brojem prevođenja. (Kako se u praksi odvija to prevođenje pogledajte pod linkom: Njegoš i kulturna prostitucija).

A Gorski vijenac je upravo to: slavospjev o uništenju muslimana u podlovćenskoj Crnoj Gori. Vjersko-ideološki pamflet, koji legalizira i legitimizira genocid. Pamflet, koji je poslužio ratnom zločincu R. Karadžiću kao recept i priručnik za genocid u Bosni i Hercegovini.

Obzirom da sve recenzije, doktorske disertacije, tone napisanih članaka i disputa o Gorskom vijencu, skrivaju! njegovu osnovnu temu – genocid nad muslimanima podlovćenske Crne Gore –, moramo sve te radove proglasiti nenaučnim i lažnim. Sam Njegoš nonšalantno priznaje da se radi o genocidu nad nedužnom narodu:

»Da, nijesu ni krivi toliko;
premami ih nevjera na vjeru...«,

ali ga on svejedno kani totalno uništiti. (Koja poezija, Bože dragi).
U javnom diskursu laži o Gorskom vijencu su svakodnevna pojava. Podgoričke Vijesti u svom uredničkom članku već na njegovom početku objaviše laž: »a pojedine bošnjačke organizacije su svojevremeno zahtevale zabranu Njegoševih dela u lektiri«.

Bošnjačke organizacije su zahtijevale (i zahtijevat će!) da se Gorski vijenac ukloni iz školskih lektira, a ne Njegoševa djela. I Peščanik Danila Kiša, kao i Stojanka majka Knežopoljka Skendera Kulenovića. Zar Vijesti ne bi to zahtijevale da je kojim slučajem slučaj obrnut? Čovječe, ne bi takva literatura ni prenoćila, ni u bibliotekama ni u lektiri, da je kojim slučajem obrnuto, kunem vam se Bogom i obrazom, je li tako. Pa normalno, hvala Bogu što ne bi; šta vam je, ljudi moji! Gdje ćete na bijelom svijetu naći takav skandal, da se slavi takva književnost. Nećete; osim kod nas hoćete. I ne samo da se slavi, već da se superslavi. Skender Kulenović ima spomenik u Banjoj Luci. Kojom zaslugom? Umjetničkom ne; poezija mu je ama baš nikakva, ispod mediokritetske čak.

Ostrašćeni radošću zbog opisane mržnje i genocida u navedenim »književnim djelima« recenzenti pjeneći padaju u nekakav mračni zanos, pa tako Vijesti navode: »Njegoš je 'klasični pesnik srpske književnosti - ono što je u Engleza Šekspir, u Nemaca Gete, u Rusa Puškin, u Italijana Dante', kaže istoričar književnosti i profesor na Filološkom fakultetu u Beogradu Milo Lompar«.

Pa gdje je ubogi Milo Lompar našao kod Getea, Šekspira, Puškina, Dantea, ili bilo kojeg pjesnika na svijetu slavljenje zločina protiv čovječnosti, aman vam činim, ljudi moji! Pa to je ludost.

Prema Lomparu – Njegoš bi za Gorski vijenac dobio i Nobelovu nagradu, samo da je umio mržnju prema islamu pomoću vještih književnih postupaka skriti, kao recimo Andrić ili Handke u svojim djelima. Očigledno da je Njegoš radije otvoreno iz duše izlio ono o čemu je sanjao:

»Turci braćo, - u kam udarilo!-
što ćemo vi kriti u kučine?
...No primajte vjeru prađedovsku...
...No lomite munar i džamiju
pa badnjake srpske nalagajte
i šarajte uskrsova jaja...«

Prozelitizam sprovesti pod prijetnjom, ili mučki i fizički uništiti jednu muslimansku zajednicu.

Gospodo urednici podgoričkih Vijesti! Niste vi onu laž što vam je zamjeram napisali iz zlobe. U pitanju je pak vaša indolenca do problema zaraženosti naše zajedničke školske lektire vjerskom i etičnom mržnjom, jer ta mržnja nije uperena prema vama i vašima. Vama je poetika Gorskog vijenca mila, a mi takvu poeziju i takvog Njegoša ne možemo prihvatiti. On je vaš nasušni bard. I mi bi ga rado prihvatili, kad bi se moglo: zajedno nam djeca u školskim klupama sjede i uče Gorski vijenac napamet, i zajedno živimo; trebalo bi da zajedno i pjevamo, nije li tako, braćo Crnogorci.

NJEGOŠ I ORGIJANJE (Ilustracija: Šukrija Meholjić)