Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanski Srbin!

Tvorac memoranduma SANU, riješavanju srpskog nacionalnog pitanja na Balkanu, Dobrica Ćosić, pisao je i govorio o fenomenu srpskih laži, kao uslovu opstanka srpske nacionalističke politike i države.
Koristeći se i Gebelsovom informativnom mašinerijom, svoje nacionalističke iluzije su doveli do rezonovanja njihove istine, a svi drugi lažu.

Niti presude najvećeg sudskoga tijela, Haškog tribunala za genocid u Srebrenici, oni to negiraju i vele da su to laži.

Došlo je i vrijeme da Titov pionir sa crvenom maramom oko vrata, te sa crvenom knjižicom SKJ u sopstvenom džepu, guslar iz Laktaša i švercer „ronhill“ cigareta sa beogradskih ulica, Milorad Dodik, sada negira i taj svoj lični indentitet.

Ne priznaje on niti svoju sopstvenu izjavu, u mlađanim danima, da se zaista i dogodio strašni genocid i da je isto osudio, a sada poput dječijih igara, „puj pike ne važi“ sopstvenu pljuvačku liže sa svojim poganim jezikom.

Evo, ovih dana dolazi kod velikog „prijatelja“ u Mostar, Dragana Čovića, istih nakana i ubitačnih ideoloških poriva, dokazanih u agresorskom obostranom sadejstvu, u koaliciji sa čimbenicima- ustašama iz HDZ-a, u genocidu i urbicidu nad gradom i građanima ovoga grada.

Kako veli, u ovome pred izbornom periodu želi pomoći svojim „dodikovcima“ u Mostaru, da uz pomoć svojih ustaških elemenata iz HDZ-a ostvari, njihov izbor i zajedničku majorizaciju vjećnika u Gradskom vijeću grada Mostara.

Dakle, bili bi to istiski „autentični-čistokrvni“ Srbi tzv. „dodikovci“ koji bi tek oni svojim angažovanjem i riješili sva srpska pitanja, uz dogovor sa prijateljem, orguljašem iz HDZ-a, Draganom Čovićem.
Kakve li laži i neistine u sadašnjem trenutku lansiraju, govoreći da svi prethodni Srbi koji su bili vijećnici Gradskog vijeća, kao stranački elementi nacionalnih stranaka SDA ili HDZ-a, nisu riješavali srpske zahtjeve i status Srba u gradu.

Po narodnoj, ako laže koza ne lažu rogovi, splitski ugledni tjednik „Feral Tribune“, u ono vrijeme, lijepo je informisao javnost o mojoj sospstvenoj golgoti, istina bosanskog Srbina, biranog vijećnika u dva mandatna perioda i predsjednika Gradskoga vijeća, Milana Jovičića.

Dakle, po njihovoj lažnoj informativnoj mašineriji, htjeli bi i mene i moje saradnike i vijećnike iz reda srpskoga roda, da učlane ili svrstaju u stranačku nacionalističku pripadnost, što su zaista notorne laži i neistine.



Dok su oni sa svojom osvajačkom armadom, u saradnji sa svojim „ustaškim prijateljima“ granatirali i uništavali i grad Mostar i njegove građane, sa Čobanovog polja, ispod Podveležja i sa brda Hum, dotle su ovi časni Srbi u gradu nastojali sačuvati i odbraniti upravo sve zajedničko i posebno srpsko.

I njihovi borci, kao agresori iz redova osvajačke armade, njih preko 300, kako se diče i ponose, položili su svoje živote za genocidnu tvorevinu Republiku srpsku, ali zaboravljaju da su ostavili u Sutini i vječiti spomenik neljudskog i zlikovačkog djelovanja i ubistava nevinih građana ovoga grada, svojih vrlih komšija uglavnom Bošnjaka.

Da, htjeli bi oni biti u ovim prilikama ti „autentični“ srpski predstavnici, da se svi raniji zlikovački poduhvati zaborave i da se sa obnovom njihove Bogomolje hrama Sv. Trojice, sa crkvenim vjerodostojnicima, koji su im uvijek bili u službi aminovanja i svih njihovih „poduhvata“ i nedjela na ovim našim prostorima.



Očito je, da je njihov guslar iz Laktaša, kriminalac sa beogradskih ulica, diktator i despot, samoproglašeni „kralj“ genocidne Republike srpske i veliki prijatelj hercegovačko- mostarskih ustaša, pojavljuje u ovome gradu kao njihov mentor, u dogovorima i pregovorima sa svojim „dodikovcima“ i čimbenicima Dragana Čovića.

Šta li to oni traže zajedničkog u gradu „slučaja“ kao pipci najotrovnije hobotnice, ako im nisu nakane i namjere, kao recidivi neizvršenih ubitačnih i genocidnih radnji iz perioda dvostruke agresije.

Htjeli bi u miru, po tome scenariju da sve svoje laži i obmane, krunišu nekom svojom istinom o njihovoj humanosti i miroljubljivim aktivnostima, u svrhu nastavljanja totalne majorizacije i diskriminacije nad preostalim građanstvom ovoga grada.

Obavezno bi htjeli zajednički omogućiti i provesti izbore i donijeti Izborni zakon, koji bi omogućio stvaranje isključivo nacionalnih-nacionalističkih torova u ovoj nam zajedničkoj državi Bosni i Hercegovini, sa njihovim stadima i istomišljenicima.

Očite su ovo srpske laži i obmane, koje su slične ali to „ latini „ zanju sve malo zaviti u „ aluminijsku foliju „ i iskazati ih javnosti perfidno lukavo, sa zabrinutošću svoga ststusa, kao tlačitelji da ne izgube svoju dosadašnju moć tlačenja i dominantne majorizacije i diskriminacije na njihovim večinskim upravljačkim prostorima.

Zato im je nužan i grad Mostar, kao njihov „stolni“ grad“!