Politička ‘rvacka prostitucija
Šef ruske diplomatije Sergej Lavrov se već dugo vremena otvoreno miješa u unutrašnje poslove BiH, podupirući destruktivnu i seceonističku politiku M. Dodika te hegemonističke težnje Srbije oličene u djelu i liku predsjednika Aleksandra Vučića, kao i druge geopolitičke planove Rusije na Balkanu, kojima se BiH želi udaljiti od NATO saveza i Evrope. Ništa novo od Rusije, reklo bi se, niti je novo što radi Aleksandar Vučić – predstavnik neprijateljskog srpskog “sveta”. Dodikovanje bosanskog avlijanera i politikanta, takođe nije nikakva novost, ali jeste, mora se priznati, nešto novo od Hrvatske, koja se preko BH HDZ i njenog miljenika Čovića, poput pasa u tajnoj kucanji, liže sa ruskom politikom. Ko je ovdje kučka a ko “kučkan”, zna se, kao što se zna i zašto Hrvatska pristaje na ulogu donje “sobake” u odnosima sa moćnim ruskim partnerom. Tako je ‘rvacka tajno postala nova ruska “šljuha” na Balkanu (kurva, da prostite), dok se istovremeno ne prestaje javno busati u prsa evropskim vrijednostima, demokratijom i ostalom …ijom, u koju valjda spada i sveustaška žgadija. Zadnja posjeta Lavrova Hrvatskoj nije se slučajno dogodila prije najavljenje januarske političke ofanzive Joea Bidena. Ona je jasno potvrdila identičnost rusko - hrvatskih neprijateljskih stavova spram BiH, te odaslala Međunarodnoj zajednicu poruku kako bi disolucija zemlje, ili njeno preuređenje, bila najbolja opcija.

U sklopu neobične “ljubavne veze” slovenske braće Hrvata i Rusa, došlo je i do neočekivane promjene hrvatskih stavova glede Ukrajine, i odustajanja od pomoći u reintegraciji odmetnutih pokrajina na istoku zemlje, što je izmamilo osmjeh Moskve i vjerovatno otvorilo mogućnost za budući dolazak Putina u crveno bijelu zemlju Dudeka. Ne treba biti mnogo pronicljiv pa pretpostaviti da bi zbog toga Hrvatska mogla očekivati uslugu od Rusije, ako se po planu B, Bosanski Hrvati odmetnu u ponovnom pokušaju pravljenja paradržave Herceg Bosne. Lavrov se takođe odrekao Bruxellesa i saradnje sa EU, naglasivši da je njegov cilj saradnja sa pojedinim zemljama EU, a ne sa EU kao insitucijom. Interesantno je da ni nakon ovako radikalne izjave, Lavrov nije dobio čak ni opasku od hrvatskog kolege ministra vanjskih poslova Gordana Radmana, što samo potrđuje da je i oficijelno Hrvatska postala, uz Srbiju i Bosanski genocidni entitet RS, treći ruski igrač na Balkanu. Hrvatsko – srpski četverac Čović – Milanović - Dodik – Vučić je postao nova balkanska kristohristna zvijer koja, i pored presuđenog genocida i UZP, ne odustaje od nakana za uništenjem BiH! Uz, ovaj put, otvorenu podršku Moskve i poznatu evropsku nezainteresovanost, srbohrvati su korak do ponovne otvorene agresije na BiH.

Biće, dakako, veoma interesantno vidjeti dokle će Hrvatska igrati uspješno na dva politički suprostavljena fronta? Čini se da je, sa bosanske strane, zadnji momenat da BH diplomacija napravi ofanzivu u tom smjeru i raskrinka podlu igru Hrvatske pred EU i Amerikom, prije nego ona dostigne tačku sa koje će njen povratak biti jako teško izvodiv. Pretpostaviti je, da ovaj put, nikakva nova Blajburgu - nalik pravdanja, izvinjenja i pokušaji pranja naci – onalnim sapunom, ne bi Hrvatsku mogla lahko oprati u njihovim očima, mada je hrvatski predsjednik Milanović, kao predstavnik “više rase”, u svom čuvenom dehumanizirajućem verbalu , “prvo sapun, onda parfem”, preporučio pranje Bosancima. A historija je dokazala da je u srcu svake “više rase” čučalo i čuči zlo, Milanoviċ bi to trebao znati. U nukleusu tog zla, pored mnogih nedostataka, uočljiv je nedostatak inteligencije. Ne zna on da su “prljavi i glupi Bosanci” kroz historiju dokučili ljubav kao uzvišeni oblik ljudske evolucije i time potvrdili svoju urođenu inteligenciju, ono za čim Milanoviċ ne žudi, zatvoren u vražji privid sile i zagledan u crno sunce iznad kockastog neba.

Iako se hrvatski mediji jako trude da njegovu izjavu svedu pod dobru namjeru, Milanović je samo spontano rekao kako zaista razmišlja ostrašćeni naci - Dudek, koji dobro zna da je dehumanizacija jedna od bitnih psiholoških karika u pripremi genocida, te moćno oružje u bildanju osobnih nacionalnih mišića. Sjetimo li se fašizma, koga je Hrvatska obgrlila 1941., onda neofašizma Tuđmana i hrvatske agresije na BiH u zadnjem ratu, elitocida, urbicida i kulturocida koga je Hrvatska po BiH odradila, te svih drugih bošnjačkih logora i stratišta, Milanovićeva poruka bi se tebala shvatiti ozbiljno.

Moj Zorane, jabuko sa grane…truhla!
Imajući sve spomenuto u vidu sjetih se davno posvećenih stihova jednom početničenom učitelju Milanu, koji potpuno odgovaraju i ovom hrvatskom ne(u)stašku: - Moj Zorane, jabuko sa grane…truhla -! Da, baš tako! Ogrezao u mržnji prema Bošnjacima i državi BiH, Milanović je zrelio i dozrelio na tuđmanskoj grani te pao u truhlež nacionalističkog blata iz koga nema puta nazad. Svako eventualno izdizanje bilo bi tumačeno kao slabost ili izdaja interesa onih koji su ga birali. Zato BiH od Milanoviċa nema šta očekivati u buduċnosti osim zla, koje ċe ga držati na vlasti dok ne sazriju drugačije političke okolnosti u Evropi, ili to zlo doživi kulminaciju pa ispiše novi hrvatski krvotopis. Ova napaćena Bosna, poharana, namučena i genocidom unesrećena država je za njega i slične, nedostižni ljudski moralni pijedestal visok tačno 111 godina, koliko je velika i zatvorska kazna izrečena UZP – u.

Šta bi prosječan Bosanac poručio Milanoviću? Možeš poć’, al’ nećeš proć’! Probali su gosp. Milanoviću mnogi i prije vas, a poslednji Tuđman, pa je prošao kao bos po trnju. Bosna i Bošnjaci su mu poslali jasnu poruku, vojnu i političku! Ta snaga je došla iz nesalomljive volje naroda da brani svoju jedinu zemlju. Ni približno nije bitno koliko ste dobro tu poruku primili u tuđmanštini okolo, koliko je bitno da je dobro poslata. A bila je, vi to vrlo dobro znate, kao što je to svojevremeno spoznao i krivousti zločinac Tuđman sa svojim “rikverc” bojnama. Bošnjaci, s toga, ne mogu i ne bi trebali preuzeti nikakvu odgovornost za buduċu deteriroraciju odnosa između dvije države, samo što ne želite prihvatiti istinu: Hrvatska je bila agresor na BiH (presuđena) a i danas ne krije hegemoniju, vaš zločinački projekat Herceg Bosne je doživio vojni i politički poraz a teške zatvorske kazne Medjunarodnog suda, to ozvaničile!

Umjesto predsjednika susjedne prijateljske zemlje posvećenog dobrosusjedskim odnosima (kamo sreće?!), Milanovićeva politika je, na žalost, postala sinonim za jeftinu političku prostituciju u kojoj se, kao u srpskoj krkanskoj zadruzi, ne zna ko koga jaše. Jer, Hrvatskoj su partneri do podne NATO i Evropa, a od podne Rusija i Srbija!

li, možda se situacija i promjeni kada nedonošče Čović politički klekne, ili kada Joe Biden drekne! A da može biti i po našoj narodnoj,“poslije grebanja, nema kajanja”, potvrdio je davno Edwin Chapin kazavši da , "svaka akcija u našim životima dodiruje neku žicu koja vibrira zauvijek." Poredeċi politiku Zorana Milanoviċa sa ovom mišlju, koji ne udara jednu žicu već kompletno pogrešan F (uck) dur, mogao bi očekivati da u buduċnosti bude “zduran” na isti način od Zapadnjaka kao što je bila i hrvatska politika ’45. Jer, karma je čudo!

S i H na ruskom odžaku
Što se tiče nas Bošnjaka, mi Hrvate, začuđujuće, još uvijek ne dotičemo istim recipročnim mentalnim sklopom. Ostavimo historiji da piše pohvale ili kritike, ali da smo drugačiji, i haman stvoreni da sijemo ljubav, to stoji. Da li smo baš zbog toga postali i opstali kao ljiljani, na Svojoj, na Plemenitoj, ne znam, ali znam da smo kao autohtoni izdanci svog sjemena izrasli u možda najveće kosmopolite planete.

Jedina razlika izmedu nekadašnjih i ovdašnjih nas, je ta što se danas ne bojimo živjeti. A oni koji se ne boje živjeti, ne boje se ni umrijeti. To bi Milanović morao da zna. Komšić i Džaferović su jasno rekli “ne” ruskoj politici u kojoj bi Bosanci trebali biti ruski pijuni. Ova poruka je istovremeno i poruka NATO-u, da je Rusija prisutna mnogo više na Balkanu nego se misli, te da je krajnje vrijeme za jednu odlučnu političku akciju u BiH. U suprotnom ozbiljna geopolitička stremljenja i ideološki porivi komšija, mogu inicirati novi rat od koga ni Evropa ne bi bila pošteđena.

Zak kraj, ispričaću vam pričicu o ruskoj pjesmici iz petog razreda osnovne škole, koja se nekako uklapa u ovaj osvrt. Komunistički sistem obrazovanja, kroz koga su predratne generacije Bosanaca prošle, insistirao je da pjesmicu znamo napamet. Naime, dva velika slova, A i B, su sjedila na odžaku pa u jednom momentu pala dolje. Autor pjesme je lukavo pitao djecu, da li je išta ostalo na odžaku? Sjećam se da smo svi u glas povikali da nije, dok se učitelj glasno nasmijao. Da, ostao je veznik - i – na koga niko nije obraćao pažnju?! Naravno, fazon je bio da se djeca nasmiju i kroz šalu uče ruski jezik.

Eh, u manje smiješnoj realnosti, kada S i H države popadaju sa ruskog interesnog “odžaka”, kao što su historijski padale i ranije, ostaće da stoji, i ovaj put, onaj veznik - i - na koga niko ne obraċa pažnju u ovdašnjim rusko - balkanskim političkim odnosima.To slovo je, dakako, Bosna, koja je uvijek bila i jeste na razmeđu svjetova, kao historijska činjenica koju dušmani ne mogu uništiti. Oni je mogu ignorisati i mrziti koliko žele, ali Bosna je tu, stoji im kao kost u grlu ili… ispružen srednji prst! Kako će je razumjeti? Pa, sve je do perspektive.

Sydney 21.12. 2020.