Sazidali su zlo
bol na bol zidali do neba
na vrhu stavili krst
u majke Fate avliji
Prije joj ubili Šaćira
sedmero djece s njim je izrodila
četiri kuće napravila
i četiri štale
u majke Fate avliji

Dvadeset i neko joj ubili
sama se vratila u ruševinu
gradila svojim rukama
dva desetljeća pravdu čekala
U majke Fate avliji
zlo od betona stoluje
nije to nikako bogomolja
zli se u njemu klanjaju zlu

Brajaktar zla ispred njih stajao
što je škorpione vodicom sipao
nevine da kolju poslao
tamjan mu na barut mirisao
U majke Fate avliji
zlo se visoko podiglo
i sluge svoje doziva
da mržnjom avliju posiju

Nije to vjera nikako
četnik bez brade zaluđen
u zlu još boga nalazi
da bašču šarenu spominje
U majke Fate avliji
kad kosti budu nicale
što su ih negdje sakrili
biće to cvijeće istine

Nije to kuća Božija
nije to vjernik molitve
neiskreno je kao poljubac
što ga na pleksiglas ostave
U Fate majke dovama
doći će jednom proljeće
na mjestu gdje zlo je zidano
niknuti cvijeće istine

al’ majka Fata neće stići im oprostiti!
13.1. 2021.

Autor: Said Šteta, književnik i novinar