Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, bosanski Srbin!

Stara narodna izreka kaže: „Veži konja gdje ti aga kaže“ što je vjerujem dalo i povoda mlađanom novinaru „Dnevnog avaza“ gospodinu Danijalu Hadžoviću da napiše ovaj tekst, objavljen 25.01.2020. god.

DOKON POP I GOVEDA KRSTI: GAZDA IZ TWIST BEGOVATA NARUČIO A DANIJAL NAPISAO

Imajući u vidu koalicione odnose Fahrinog SBB-a i Komšićevog DF, na određenim nivoima u vlasti, kao i njihov najnoviji odnos u mostarskim izborima,“Koalicija za Mostar 2020“, apsolutno mi je postalo nerazumno da se gazda i odlučio na ovakav neprikladan sadržaj i negativan odnos prema Željku Komšiću.
Kao mostarskom Sarajliji, sa poodmaklim godinama i velikom životnom i radnom iskustvu, na relacijama kako Mostara isto tako i Sarajeva, kao stanovnika Mostara i rođenog Sarajlije, prateći dugogodišnja društveno politička zbivanja u državi, posebno u vrijeme agresije sa istoka i zapada, nisam mogao odoliti da se ne oglasim ovim mojim sadržajem za našu javnost.
Istina je čudna stvar, ali uvijek dostižna i razumna ako je i aktuelna, kao i u ovome slučaju, kontinuiteta ignorisanja i omalovažavanja lika i djela, člana našeg Predsjedništva druga ili gospodina Željka Komšića od mnogih njegovih suparnika u politici, od Dragana Čovića i njegovih čimbenika, do nekih i naših, mislimo naših dobronamjernih osoba u društveno- političkom ambijentu države BiH.
Mlađanom novinaru Danijalu Hadžoviću a i njegovom gazdi ili mentoru moram ispričati i ovu malu pričicu, za spoznaju istinskih događaja, sjećam se kao pionir da sam vidio na Marijin dvoru obješene ljude u toku Drugog svjetskog rata.
Stari su govorili da su to patriote ili komunisti ili kako ih ko zvao, koje je Vjekoslav - Maks Luburić iz podruma svoje vile u Dobrovoljačkoj ulici dovodio i vješao, kako bi i narod plašio.

NACISTIČKO-FAŠISTIŠKI EGZEKUTOR: Vjekoslav – Maks Luburić, ustaški časnik, zapovjednik sabirnog logora Jasenovac i hrvatski politički aktivist u političkoj emigraciji

Došlo je vrijeme, moj mlađani novinaru, da sam kao građanin ovoga Mostara u doba agresije doživljavao i nešto slično, kada su Maksovi potomci ili ustaški čimbenici radili slične stvari u Mostaru od 09.maja 1993. godine.
Istina je, da nisu vješali ove patriote, ali su ih kao Bošnjake, Srbe ili treće neke, masovno izvodili iz njihovih domova i zatvarali po logorima, a neke su iz podruma zgrade Mašinskog fakulteta, odveli i na tajanstveni vječni počinak, mnoge su ubijene ostavljali na Bulevaru, liniji borbene fronte, dok je najveći broj građana otpremljen u treće zemlje tzv. dijasporu?
Pored tih genocidnih radnji, u Mostaru je izvršen i nevjerovatan urbicid, kakav se malo gdje dešavao u našoj državi, sve po scenariju i agreskorskoj ideološkoj matrici hrvatskih čimbenika pod vodstvom njihovog oca nacije Franje Tuđmana i njegovih „ustaških“ povratnika iz Australije, Argentine, Čilea i drugih svjetskih destinacija.
Danas je još uvijek, u ovome postdejtonskom periodu, aktuelna njihova borba za grad Mostar, kao „stolni grad“ nacionalista HDZ-a i ostalih čimbenika, kao sjedište institucija fantomske tvorevine Herceg Bosne.
Njihov čelnik i današnja perjanica Blajburških potomaka i poglavnika Franje, kao čelnik HDZ-a, najveće hrvatske nacionalističke stranke, „akademik“ Dragan Čović, ljuti je i ogorčini protivnik i neprijateljski nastrojen protukandidat za Predsjedništvo Željka Komšića.
On je taj, koji u kontinuitetu i uporno lansira među građanima hrvatske nacionalnosti, po zapadnoj Hercegovini i gradu Mostaru krilaticu „persona non grate“ nepoželjne osobe Željka Komšića.
Međutim, naša javnost kao i ovi mlađani novinari i njihovi mentori moraju znati, koja je to ogromna razlika, od nebesa do zemlje, kada se upoređuju ove dvije osobe, Dragan Čović i Željko Komšić.

Danas nas sve ubija nacionalizam, koji je sigurni smo mnogo žešći i od proteklog fašizma, a glavni tumači i nosioci njegovi su kod nas upravo stranka HDZ-a sa Draganom Čovićem i SNSD sa Miloradom Dodikom.
Oni bi htjeli isključivo svoje nacionalističke tvorevine, kao izvorni produkti genocidnih zbivanja na tlu naše jedine domovine Bosne i Hercegovine, Republiku srpsku i Herceg Bosnu.
Oni su ujedno i najveći podrivači našeg državnog sistema i napretka ili razvoja ove nam domovine ka Evropskoj uniji i NATO savezu, poput otrovnih i smrtonosnih podzemnih krtica.
Upravo im se na njihovom razbojničkom putu našao, naš Željko Komšić, kao veliki patriota, borac Armije protiv njihovih agresorskih elemenata, nosilac Zlatnog ljiljana i veliki zagovornik građanske države i njen veliki aktivista u svakom pogledu.
Kao takav, rijetko jedinstveni primjer nužnog zaljubljenika i borca za sopstvenu i jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, isključivog protivnika nacionalizmu i njihovim nosiocima, prema likovima i djelima i Dragana Čovića i Milorada Dodika sa svojim istomišljenicima, veliko srpskim i hrvatskim elementima i građanima domovine koju ne vole, jer imaju svoje tobožnje rezervne domovine, veliku i neprežaljenu NDH i veliku Srbiju, nažalost bez Kosova.
Nastojati i proglašavati Željka Komšića kao osobu „persona non grate“ po područjima i gdje su u većini ovi nacionalistički elementi i tražiti od Željka njegovu redovnu posjetu ovim krajevima, kosi se sa velikom ludošću i neprihvatljivim ljudskim uslovima bilo kakvog odziva ovim nacionalističkim nakanama.
Kako to veli Boška Čavar; „Zna se ko je Željko Komšić, šta je on uradio i koliko je zla nanio ne samo Hrvatima, on je nanio zla cijeloj državi jer u tri mandata nije saznao gdje su Grude , gdje Široki Brijeg, poručila je Čavar“.



Nisu li Željka, upravo i najviše iz ovih „ustaških“ područja i ignirisali i anatemisali njegovi stanovnici, među kojima je upravo i Boška, rođena na Širokom brijegu. Nažalost, zaboravljaju da je Željko Komšić izbornik svih građana ove nam naše domovine, koji su mu u većini u odnosu na Dragana Čovića dali svoj glas i povjerenje, što treba cijeniti i poštovati, a krvna zrnca sa „velikim Hrvatom ili Srbinom“ je instrumentarij već pobjeđen i odstranjen fašizmom i djelimično nacionalizmom.
Očito je da kod nas još nije sazrelo vrijeme, kako kod ovih nacionalističkih stranaka i njihovih članova i rukovodstva, kao i kod nekih naših drugih pritajenih krtica, da se najozbiljnije i krene u određene Ustavne promjene, ka stvaranju istinske građanske, civilizovane i demokratske države, po uzoru na mnoge Evropske i svjetske zemlje.
Poslije svega ovoga, ostaje mi žal, kao mostarskog Sarajlije, za mojim Bosancima i Sarajlijama, mojim zemljacima iz zajedničke rodne grude, da nisu upoznati mnogim informacijama i saznanjima, kakvo je i šta znači ovo nacionalističko – ustaško djelovanje u gradu Mostaru i djelovima Hercegovine, te kakva je uloga i značaj ljudi lika i djela Željka Komšića i sličnih njemu, za našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu.
Neka se zato i novinar Danijal i novo izabrana vijećnica Boška Čavar u Gradsko vijeće Mostara, malo više i detaljnije pozabave istorijom naših događanja i ulogom mnogih njenih aktera, kao stvaraoca i čuvara njenog postojanja i opstanka.