Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, bosanski Srbin: Evo, ovih dana su dobili i svoga vijećnika u Gradskom vijeću, tzv. doktora iz Nevesinja, koji će uz savjete njihove Radmile i po nalogu svoga mentora iz Banja Luke, biti uvijek sa svojim glasom za sve HDZ-ove „dobronamjerne“ preporuke i riješenja nagomilanih gradskih problema.

Već godinama, aktuelna savjetnica Gradonačelnika Mostara je gospođa Radmila Komadina. Čudno i smiješno, da je Radmila iz srpskoga roda, dugogodišnja članica nacionalističke stranke HDZ-a. Tipičan je predstavnik tzv. ženskoga Komšića u redovima hrvatskih čimbenika.

Dakle, licemjerstvu, lukavstvu i šarlatanstvu HDZ-a i njegovog čelnika Dragana Čovića, kraja nema.
Drvlje i kamenje zasipaju svakodnevno i u svakoj prilici na legalno izabranog člana Predsjedništva, druga Željka Komšića, koji navodno nije i legitimni predstavnik Hrvata, jer ga oni nisu birali.

Autentična i podobna srpsko-hrvatska savjetnica Radmila Komadina iz HDZ-a

U njihovim redovima i njihov izbor je Radmila Komadina, Srpkinja, koja nije niti legalna niti legitimna, kako je nisu birali i samo Srbi, ali to njima ne smeta i ništa ne znači, da se proglasi „personom non grate“ poput Komšića u mnogim hrvatskim sredinama.

Još morbidnije i užasavajuće je činjenica, da ni Srbi u Mostaru, tzv. „dodikovci“ u ovome slučaju ne osporavaju autentičnost ove osobe, postavljene na mjesto savjetnika, koje pripada srpskome kadru.
Odgovara to njihovom guslaru i diktatoru, guslaru iz Laktaša, kao i njegovim „dodikovcima“ u gradu Mostaru, uz blagoslov i crkvenih vjerodostojnika sa vladikom Grigorijem, aspirantom za foteljom patrijarha SPC, koji se upravo ovih dana bira u hramu Sv. Save u Beogradu.

Imajući u vidu i na djelima, da su jarani, Milorad i Dragan pobornici iste agresorsko-osvajačke ideologije, nacionalističkih pobuda i stremljenja, pronašli i zajednički jezik u, gatalici sa šagoljicom, što znači da se izvrsno i sporazumjevaju.



Moguće je, da uskoro i mentor Dragan Čović, samoproglašeni akademik kod mostarskih Hrvata, uskoro ustoliči i počasnog akademika Milorada Dodika, guslara iz Laktaša.

Evo, ovih dana su dobili i svoga vijećnika u Gradskom vijeću, tzv. doktora iz Nevesinja, koji će uz savjete njihove Radmile i po nalogu svoga mentora iz Banja Luke, biti uvijek sa svojim glasom za sve HDZ-ove „dobronamjerne“ preporuke i riješenja nagomilanih gradskih problema.

Moguće je i da „dodikovci“ budu i zvanično proglašeni za tzv. konstitutivne Srbe u HNK i Mostaru i da se priključe i nama rezervnim Srbima, vladike Grigorija, nedaj Bože.

Neka naši vrli mostarski Bošnjaci i dalje žive i djeluju u sospstvenim zabludama i hauicinacijama, da su jedini isključivi zastupnici i borci za zajedništvo, multietičnost i civilizovane demokratske procese u ovoj regiji i jedinoj nam domovini Bosni i Hercegovini, dok se koalicije nacionalističkih i veliko srpsko-hrvatskih odnosa tajnovito, lukavo i veoma perfidno šire i kote u ovome podnevlju.
Neka i ponovo muftija Dedović sa vladikom Dimitrijem ispija kafe u Bristolu i teatralno se fotografiše sa demagoškim porukama zajedništva i multietičnosti, kao i zajedničkog obilaska jame Korita na ulazu u Gacko, gdje su ustaše pobacali mnoge ubijene nevine Srbe iz toga kraja.

Mnogo je još sličnih primjera notornih zabluda, lažnih očekivanja i širenja demagoških floskula u cilju lažnog prosperiteta i bolje nam budućnosti, malo sutra.

Evo ovih dana imali smo priliku i čitati reagovanje Islamske zajednice Mostara na glasanje „dodikovca“ doktora iz Nevesinja, koji je svoj glas dao kandidatu gradonačelnika iz HDZ-a: “Sa žaljenjem konstatujemo da nas je iznenadilo vaše saopštenje u kome se izražava nezadovoljstvo glasanjem dr Velibora Milivojevića za izbor gradonačelnika Grada Mostara. Iznenađuje nas kako se Islamska zajednica Mostar, budući da je vjerska organizacija, ovako implicitno „poistovjećuje s jednom političkom opcijom”, navodi se u saopštenju SPC opštine Mostar.

Crkva, po svojoj prirodi, ujedinjuje i sabira. Nažalost, danas se politika, posebno u ovom dijelu Evrope, često svodi na banalnu, sebičnu i koristoljubivu tehnologiju vladanja, dok je za Crkvu politika umjetnost služenja u smirenju, staranju za opšte dobro i ljubavi koja ujedinjuje razjedinjenu braću.



Mogli smo i pročitati i odgovor pravoslavnih crkvenih organa, koji između ostalog pišu o nekom zajedničkom djelovanju i slozi: „Crkva, po svojoj prirodi, ujedinjuje i sabira. Nažalost, danas se politika, posebno u ovom dijelu Evrope, često svodi na banalnu, sebičnu i koristoljubivu tehnologiju vladanja, dok je za Crkvu politika umjetnost služenja u smirenju, staranju za opšte dobro i ljubavi koja ujedinjuje razjedinjenu braću“, što su i notorne laži imajući u vidu da je njihov vladika Grigorije, nas Srbe Mostara koji nismo otišli iz grada i stvarali genocidnu RS, svrstao u neke rezervne Srbe i time učestvovao u podjelama srpskoga roda u ovome gradu i na prostorima ovim hercegovačkim.

Kao rezultat izbora gradonačelnika grada Mostara kandidata iz reda HDZ, dovoljno jasno, realno i istinski ukazuje da su upravo građani Bošnjaci u Mostaru isključivi krivci za ovakav neželjeni ishod.

Otuda su i nepoželjna i nepotrebna bilo kakva javljanja pojedinaca van Mostara, ili opravdanja domaćih gradskih aktera u ovome mostarskom igrokazu.