Novinar Eset Muračević, logoraš zloglasnog srpskog agresorskog logora „Bunker“ poručio Milomiru Mariću: Sram te bilo. Svojim djelovanjem želiš ubiti one koji su preživjeli. No, moram ti reći. Nećeš uspjeti. Što se ti više „kuražiš“ i lažeš to mi više jačamo.

Ne samo naš merhamet već i okruženje u kojem živimo pod budnim nadzrom Velikg brata - međunarodne zajednice, prosto nas tjera da zaboravimo golgote kroz koje smo prošli tokom agresije na našu zemlju Bosnu i Hercegovnu, a koje su iza sebe ostavile jezive tragove, tragove zločina genocida počinjenog nad nedužnim civilima. Tjera nas da zaboravimo tragove zločinaca, tragove kojih bi trebao da se stidi svaki normalan čovjek pa i ti „veliki novinaru“ Milomire Mariću. Na žrtve se vrše otvoreni ili prikriveni pritisci kako bi one, to jeste žrtve, zarad „budućnosti, zajedničkog življenjam povratka i pomirenja“ oprostile, zboravile ili barem prestale svjedočiti o zločinima nad sobom.

Nažalost.

Što mi više praštamo i zaboravljamo zločinci se sve više i više ponose svojim krvavim rukama.

Pogoduju tome, relativno, male kazne izrečene do sada uhapšenim i osuđenim zločincima te poslovična sporost pravde što im omogućava da se, godinama, „kočopere“ i uživaju u svom „herojstvi“, dodatno iritiraju porodce onih čiji su najmiliji stradali i nestali u krvavom piru zločinaca, njihovih dojučerašnjih susjeda.

Teško je zaboraviti vrijeme i prostor kad su se, tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovnu 1992.-1995. godine, velikosrpski agresori i njihovi srpski kolaboracionisti iz Bosne i Hercegovine, potpomognuti moćnom tehnikom i školovanim vojnim kadrovma bivše Jugoslovenske narodne armije, na najsvirepiji način obračunavli sa onima „druge vjere“ i drugačijeg „politčkog“ stava, sa onima koji do juče ni mrava nisu zgazili ali su imali pozitivne ideje i težili da svijet bude mjesto ugodnog življenja za sve ljude bez obzira na boju kože, vjersko, političko ili neko drugo opredjeljenje.

Eset Muračević u agresorskom srpskom lgoru "Bunker" u kojem je bio prinudno zatočen sedam mjeseci Milomire Mariću, koji si 1992. godine kao novinar bio u Vogošći i imao priliku da vidiš uslove u logoru u kojem sam bio zatočen i neke od mojih sapatnika koji su, kao Zijad Čišija, otuda odvedeni u nepoznato te o njihovoj sudbini ni danas nema informacija. Gdje su ih odvele i(li) ubile falange, oni o kojima si tada pravio svoje reportaže.

Nakon što si se u jednoj od svojih posljednjih emisija, u kojoj si „ugostio“ režisera filma „Dara iz Jasenovca“ Predraga Antonijevića, na necivilizacijski način „poigrao“ sa žrtvama genocida u Prijedoru i logorašima Omarske moram to reći: - Džaba se „kurčiš“ beštijo! Skandalizno!!! Reziser Gaga Antonijevic I Maric,objasnjavaju da su logori u okolini Prijedora bili otvorenog karakteru,a ljudi da 30kg imali su tuberkulozu,a Marc dodaje da su ih na zapadu vodili po cirkusima . pic.twitter.com/EwaXEvXpU2 — Mirrjan Prrelvich (@MirjanaPrelevic) February 22, 2021

Ja, neko ko je sedam mjesec bio prinudno zatečen u agresorskom logoru „Bunker“, kod Pansiona „Kon Tiki“ u Vogošći, iz kojeg sam, iz „živog štita“ prebjegao na stranu pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine. Ni jednog trenutka, nakon bijega iz pakla, nisam pomisilio da mrzim narod iz kojeg potiču zločinci koji su ubili 400 onih koji su zajedno sa mnom bili prinudno zatočeni. Čak ni tebe Milomire Mariću, koji si 1992. godine kao novinar bio u Vogošći i imao priliku da vidiš uslove u logoru u kojem sam bio zatočen i neke od mojih sapatnika koji su, kao Zijad Čišija, otuda odvedeni u nepoznato te o njihovoj sudbini ni danas nema informacija. Gdje su ih odvele i(li) ubile falange, oni o kojima si tada pravio svoje reportaže. Tvoja šutnja, o njihovoj sudbini, boli isto kao i šutnja nadležnih pravosudnih organa koji ništa ne čine da od tebe dođu do informacija o njihovoj sudbini ili da te procesuiraju zbog propagande kojom i danas, u svojim televizijskim emisijama, ugošćuješ one koji su planirali zločine, vršili fizičke torture, palili tuđe kuće, silovali... Po onoj narodnoj „S kim si onakav si“ slijedi to da ni tvoja psiha ništa nije zdravija od psihe ludaka koje veličaš, a koji su klali i ubijali.

Nakon što si se u jednoj od svojih posljednjih emisija, u kojoj si „ugostio“ režisera filma „Dara iz Jasenovca“ Predraga Antonijevića, na necivilizacijski način „poigrao“ sa žrtvama genocida u Prijedoru i logorašima Omarske moram to reći:

- Džaba se „kurčiš“ beštijo!

Nas, koji smo na svojim leđima osjetili komoditet „sabirnih logora“ tvoje sabraće, koji smo na leđima osjetili torture koje zdrav razum teško može zamisliti, ne možeš ubijediti da se ono kroz šta smo prolazili nije zbilo te da mi neznamo da cijenimo „dobrotu“ zločinaca koji su nas, prinudnim zatočenjem, „štitili“ da ne poginemo, a sami su u logrima tukli, klali, ubijali, žive ljude spaljivli, lomili ruke, noge, vadili im oči, žene silovali pa i muškarce tjerali na homoseksualne odnos.

Sram te bilo.

Svojim djelovanjem želiš ubiti one koji su preživjeli. No, moram ti reći. Nećeš uspjeti. Što se ti više „kuražiš“ i lažeš to mi više jačamo.

Znam da ti je muka. No moraš znati: ŽIVI SMO. Ne zato da bi mrzili bilo koga, pa ni tebe koji svojim postupcima tuđu djecu želiš gurnuti u nova klanja, nove genocide. ŽIVI SMO da bi drugima govorli istinu o zločinima onih koje veličaš a koji zbog naše priče, zbog istine koju govorimo, ne mogu mirno spavati. Znam. Ni ti to ne možeš. Družeći se sa zločincima želiš sebe prikazati većim od njih, većim od onih nad čijim se zlodjelima javnost gnuša. Možda za svoju prljavu rabotu dobiješ gvozdeni krst na prsa, krst kojeg će, zasigurno, izjesti hrđa, ko i tebe, hrđo jedna.

Zloglasni srpski logor "Bunker"

Foto arhiva: Eset Muračević