Autor: Elmedina Muftić

ELMEDINA MUFTIĆ: Dok mi zalizujemo rane razkrvavljenog ponosa, časti i dostojanstva, on je obavio zadatak i pistigao cilj. Nema te okolnosti pod kojom bi Bošnjak smio prihvatiti pomoć od Vučića i Srbije. Ne smijemo to uraditi zbog žrtava genocida, jer on je negator istog i učesnik u genocidu i agresiji. Ono što bosanska politika treba da zahtijeva od Vučića je priznavanje genocida, nemiješanje u unutrašnje uređenje BiH, poštivanje granica i prirodnih resursa naše Domovine, isplatu ratne štete i duga po osnovu koncesije, korištenja prirodnih dobara BiH.

"Ne daj nama, pa nek' ide glava", nekad su Bošnjaci živjeli po ovoj narodnoj; nismo si dali nama ma kakva da nas muka i kuga morila.

Nismo nama dali ni u posljednjoj agresiji kada nas goloruke sa uvedenim embargom na uvoz oružja od strane UN, napadoše izvana Srbija i Crna Gora s jedne i Hrvatska s druge strane, sa domaćim izdajnicima unutar RBiH. I tad smo imali inat i nam u nama silan bosanski. Nismo se pognuli da oni tako dobro naoružani ne pomisle da ih se mi goloruki bojimo. I kad se danas pitamo u čemu je tajna "čuda bosanskog otpora", nek znamo da je tajna u inatu i namu, u onom tersluku bosanskom što se lahko prevodi "e, ne'š nada me".

Danas polahko bez tog nama i inata ostajemo. Pod pritiskom medijske hajke potkovane velikosrpskim interesima, poginjemo se bez velika zora.

Dozvolili smo da nam se na sadaku daje nešto bez čega možemo, za sitan kusur ničega, prodajemo krupne novčanice dostojanstva, nama, inata.

Dozvoljavamo Vučiću da od nas pravi poligon za lansiranje u svijet "dobre slike" o sebi i politike Srbije na čijem je čelu. Dozvolili smo Vučiću da sa pet hiljada doza vakcina sumnjive proizvodnje i dejstva od sebe pravi "lidera" regiona od čije dobre volje zavisi Balkan.

Kako lahkovjerno za ništa dajemo jednom liscu materijal za obmanjivanje svjetske javnosti i mogućnost da od Srbije, zemlje agresora i jedine zemlje na svijetu presuđene za nesprječavanje genocida nad Bošnjacima od Međunarodnog suda pravde u Hagu, u očima svijeta postane zemlja koja nudi stabilnost i mir, a pri tome se neprestano miješa u unutarnja pitanja BiH, ne poštuje integritet BiH, negira genocid, podržava secesionističke odnosno velikosrpske politike unutar BiH, podržava i učestvuje u ugrožavanju ljudskih prava na okupiranom dijelu BiH, koji je nastao na temelju genocida i kojeg zovu RS, jedno od tih prava je i pravo na bosanski jezik, koji neustavno nazivaju bošnjački jezik.

Vučić je iskoristio priliku i od veresije napravio gotovinu, što bi rekli na gostujućem terenu pistigao hat trick. Ponizio nas, od nas napravio narod kojem se baca na sadaku ono što niko neće i što nikome ne treba, odglumio spasitelja i dobrotvora, vuka u janjećem ruhu i - otišao.

Dok mi zalizujemo rane razkrvavljenog ponosa, časti i dostojanstva, on je obavio zadatak i pistigao cilj.

Nema te okolnosti pod kojom bi Bošnjak smio prihvatiti pomoć od Vučića i Srbije. Ne smijemo to uraditi zbog žrtava genocida, jer on je negator istog i učesnik u genocidu i agresiji.

Ono što bosanska politika treba da zahtijeva od Vučića je priznavanje genocida, nemiješanje u unutrašnje uređenje BiH, poštivanje granica i prirodnih resursa naše Domovine, isplatu ratne štete i duga po osnovu koncesije, korištenja prirodnih dobara BiH.

Nama od Srbije ništa ne treba, ali Srbiji od BiH treba sve. Neka se oni prođu nas i naše zemlje tako će nam najbolje pomoći.

A umjesto pomoći neka vrate dug.

Nam i dostojanstvo se ne prodaju, nego čuvaju; nema te vakcine zbog koje bi Bošnjčk pristao da mu se Vučić u lice smije. Ali izgleda da smo polahko ostali bez nama, glava je još na ramenu, ali dok kad će biti ne znamo.

Kad se izgubi nam zalud nam obeščašćena glava.
Sad nam je Vučić došao po nam i dostojanstvo, slijedeći put će doći po glave.

Do nas je. Kad sve svoje obezvrijedimo i proglasimo lopovima, onda nam Vučić dođe kao "spas" koji nas vodi putem novih masovnih grobnica.

U moje ime niko nema pravo od agresora i izvršitelja genocida primiti sadaku u vidu vakcine - boce iliti bilo čega drugoga.