Autor: Lena Demirović

Slobodno možemo reći i to da akademija nije baš raznoliko okruženje i često se možemo uvjeriti da se bošnjačka omladina zaobilazi pri izabiru za visoko obrazovanje, a preferiraju oni koji dolaze iz manjeg bosanskogercegovačkog entiteta. Zanimljivo je kako uprave i nadležni visoko obrazovnih ustanova u Federaciji bestidno obrazuje kadrove iz RS-a tako trošeći resurse i budžet koji pune upravo žrtve agresije.

Dok je dijaspora, veći dio Bosne i Hercegovine okrenut prema Sarajevu, u životnoj potrebi da iz ovog centra krenu promjene, ali ne one za koje se profaniše u javnom prostoru, nego one koje će okupiti i potaknuti patriotske snage, iz našeg glavnog grada često dolaze suludi potezi. Ako je obrazovanje supstanca koja sadrži kod intelektualno-spoznajnih mogućnosti svakog društveno korisnog čovjeka, onda je sljedeća tema izuzetno bitna.

Konkurencija za pozicije, apanaž i grantove dovela je do toga da se većina akademske zajednice, posebno bošnjačka, fokusira na samocentrirane interese zaboravljajući na obavezu koju su sebi kao akademija izabrali, a to je djelovanje za javni interes. Treba naglasiti da je oduševljenje sa akademijom prisutno ali bilo bi poželjno da ista provede više vremena razmišljajući o navedenim problemima i pronalaze moguća rješenja za iste kako bi naša bošnjačka zajedinca napredovala pod njihovim okriljem.

Namjerni akademski prekršaji na račun bošnjačke omladine su postali sve redovniji širom obrazovnih ustanova u Bosni i Hercegovini i jedan od takvih je baš onaj koji Bošnjake ometa u isticanju svojih mlađih generacija intelektualaca. S druge strane, mlađe generacije Bošnjaka iz BiH i Sandžaka neće da odustanu od naše matice kao i bošnjaštva, ali alarmirajuća je zbunjenost kod njih jer su očigledno svjesni nepravde kojoj su izloženi. No, to otuđenoj i samobitno akademskoj "eliti” ništa ne znači i baš taj nemar je samo neki od zaključaka i pouka online konferencija koje se ovih dana održavaju među bošnjačkom omladinom širom domovine.

Slobodno možemo reći i to da akademija nije baš raznoliko okruženje i često se možemo uvjeriti da se bošnjačka omladina zaobilazi pri izabiru za visoko obrazovanje, a preferiraju oni koji dolaze iz manjeg bosanskogercegovačkog entiteta. Zanimljivo je kako uprave i nadležni visoko obrazovnih ustanova u Federaciji bestidno obrazuje kadrove iz RS-a tako trošeći resurse i budžet koji pune upravo žrtve agresije.

Činjenice poput ove je da uprave visoko obrazovnih ustanova nemaju načina, a po svemu sudeći ni ne žele da zaustave ovu praksu. Upravo bi oni morali ponuditi modus kojim bi izbjegli da Sarajevo ulaže novac u RS. Izbjegavajući govor mržnje i diskriminaciju zbog nečijeg mjesta stanovanja, neosporna i bolna je činjenica da nauka mnogo toga troši na građenje budućnosti potomaka vojnika tzv. VRS, dok uveliko izbjegavaju isto za djecu šehida i boraca Armije RBiH. Nemilice se daje znanje manjem entitetu, ne vodeći računa kako će ono biti upotrijebljeno. Pogubna je činjenica da ovi kadrovi, nakon što preuzmu diplome iz Sarajeva, svoje znanje koriste na štetu Bosne i Hercegovine i Bošnjaka.