LENA DEMIROVIĆ: Političke i medijske ustanove zarad ličnih interesa političkih stranaka kojima pripadaju napravili su razodor među nama i okrenuli nas jedne protiv drugih. Izvorom našeg straha pa bio to rat ili pandemija uveliko manipulišu jer strahom se prave još veće razlike, nevoljom umjesto da nas zbliže jer je podjednako opasna za sve, oni nas dijele podmećući nam dvostruke izbore a sebi stvaraju pogodne uslove za upravljanje ljudima.

Da li je manipulacija strahom taktika ili je ovo stvarno "doba straha"?

Nema većeg rugla za demokratsku pobudu od straha. Dakle, strah ostavljen neadresiran se pretvara u stanje progresivnog propadanja te kontinuiranom neslogom umanjuje naše samopouzdanje i empatiju.

U doba pošasti koja nas je snašla i u kojoj živimo posljednih godinu dana možemo zaključiti da mi u stvari živimo u dobu manipulisanja mase sa strahom. Živimo u strahu jedni od drugih, povlačimo se kako bi zašitili sebe i svoju porodicu, te samim tim postupkom odbijamo da se suosjećamo i pomognemo drugima.

Onda kada strah zavlada zbog ustupljenja drugim priorititemima kao npr. kako biti odgovoran i izboriti se protiv pandemije mi također riskiramo gubljenju prava za koje smo se borili stoljećima a koja su bila jedino oskudno ograničenje onima koji su na vlasti da razore državne resorse. Štaviše, zbog uvijerenja da ta ista prava prijete društvenoj solidarnosti, zdravlju i sigurnosti mi ih dobrovoljno predajemo njima.

Ono što se moglo primjetiti u vrijeme kada svi strepimo za svoju budućnost je spremnost političara i medija da namjerno iskombinuju argumente i zbune sve nas te da diskredituju sva neslaganja i protivljenja. To njihovo dvolično ponašanje, nesloga političkih partija i huškanje preko medija zarad ličnih interesa bez obazira na globalnu pandemiju i patnju naroda, samo nam je nametnulo nepoželjne dvostruke izbore.

Nametnula nam se odgovornost da biramo između zatvaranja granica države ili da budemo ravnodušni prema neprovjerenom širenju virusa. Da budemo pristalice vakcinacije ili da se ne obaziremo na prijetnju koju virus predstavlja ugroženima. Da budemo odgovorni građani koji se bez pitanja pridržavaju pravila ili sebičnjaci koji sve ostale izlažemo riziku. Umjesto dužnosti koju su prihvatili kada smo ih mi izabrali nametnuli su nam mač sa dvije oštrice. Danas se narod dijeli na one koji se boje virusa i pomno prate sve preporuke i one koji se boje da ne izgube posao, boje se izolacije i usamljenosti a ponajviše štete koja se s tim postupcima nanosi razvoju njihove djece i gubitku života na koji su se navikli.

Političke i medijske ustanove zarad ličnih interesa političkih stranaka kojima pripadaju napravili su razodor među nama i okrenuli nas jedne protiv drugih. Izvorom našeg straha pa bio to rat ili pandemija uveliko manipulišu jer strahom se prave još veće razlike, nevoljom umjesto da nas zbliže jer je podjednako opasna za sve, oni nas dijele podmećući nam dvostruke izbore a sebi stvaraju pogodne uslove za upravljanje ljudima.

Shodno tome, oni koji posjeduju iole razvijen kritički stav trebali bi biti svijesni podvale koja nam prijeti. U današnje vrijeme kada svi strahujemo za egistenciju naša osnovna prava su postala luksuz. Na njih se gleda kao na prijetnju, kao na lakomislenost i sebičnost, a i kao na veliku distrakciju koju sebi ne možemo priuštiti u trenutku globalne krize. Gdje nam je sopstveno mišljenje, gdje je hrabrost da kažemo ne zastrašivanjima ili pak slobodno možemo reći da je ovo samo čisti mazohizam ili uživanje u sopstvenoj nevolji.