DR. MUSTAFA CERIĆ: Meni, Jasmine, nije poznato ime porodice, na koju upireš prstom. Budi hrabari bosanski vitez pa nam kaži ime te porodice da znamo. Tvoja retorika o „kraju“ silno me podsjeća na srpski predgenocidni govor Radovana Karadžića u bosanskom parlamentu o „nestanku“, tj., o „kraju“ muslimanskog naroda jer se neće moći obraniti ako ovdje bude rata. Karadžićeva genocidna retorika je spaljena u Hagu, a tvoja, Jasmine, nadam se završit će na smeću.

Ne bih obraćao pažnju jer ne pratim portal depo.ba, ali mi prijatelj posla link, gdje Bosanac Jasmin Duraković protestira protiv definicije: „Bošnjaci su muslimani“.

Ne znam zašto? Mogu samo pretpostaviti da je to zato što Jasmin nije musliman. Naravno, Jasmin ima pravo i slobodu da bude ili ne bude musliman. Allah Svevišnji u Kur'anu Časnom jasno kaže: „Nema prisile u vjeri“ (2:256). „Sve vas je Allah stvorio pa neki od vas vjeruju, a neki od vas ne vjeruju“ (64:2).

U tome je veličina islama, veličina koju su Dobri Bošnjani (Bono Homini) na vrijeme prepoznali - slobodu izbora. U petnaestom stoljeću po Mīladu Dobri Bošnjani su en masse izabrali islam, kao kolektivni čin oslobađanja od svetosavsko-manastirsko-žičanskog prokletstva iz trinaestog stoljeća zbog katarske ili patarenske hereze, koja im je bila stavljena oko vrata. Pošto to prokletstvo još uvijek važi jer nije nikad abrogirano, Bošnjaci danas imaju isti žar za slobodom od prokletstva zbog hereze, kao što su ga imali prilikom ulaska u islam, koji ih je uveo u univerzalnu povijest i omogućio im da sudjeluju u svjetskoj civilizaciji, koja je izvela svijet iz džahilijeta – učmalosti i barbarstva u svijet nauke, humanizma i renesanse.
Podsjetnik:

- Da je ostao čoban na Balkanu, svijet ne bi znao za Bošnjaka-muslimana Mehmeda-pašu Sokolovića iz Višegrada, sadr-i azama, kao najvećeg i najmoćnijeg premijera svih vremena kod veličanstvenog Sultana Sulejmana;

- da islam nije došao u Bosnu, svijet ne bi čuo ni za ime Bošnjaka-muslimana Mehmeda Refika Hadžiabdića iz Rogatice, kao šejhu-l-islama velike Osmanske carevine;

- da nije bilo islama u Bosni osušio bi se plodotvorni um Bošnjaka-muslimana Nasuhu Matrakčije Mačevalca iz Visokog, kojeg svijet danas pamti kao matematičara, historičara, geografa, kartografa, majstor mačevanja, navigatora, umjetnika i minijaturistu;

- da nije bilo islama u Bosni ne bi se pročulo da je Bošnjak-musliman Ahmed Bejazić iz Nevesinja bio jedan od najvećih kadija u Osmanskom carstvu, koji je oživio i obnovio racionalnu maturidijsku teološku školu u šesnaestom stoljeću, o čemu se danas priča od Istanbula do Semerkanda i Taškenta.
I…, najvažnije od svega - da nije bilo islama u Bosni Milošević i Tuđman bi Bosnu sravnili sa zemljom jer Bosna bez islama i muslimana bila bi nikakva zemlja i ničija briga. Sviđalo se to nekome ili ne, današnju Bosnu od potopnog nestanka u genocidu i udruženog zločinačkog poduhvatu spasio je univerzalni duh islama, koji živi u duši Bošnjaka, koji su bili Dobri Bošnjani i prije i poslije islama. Svi dobri prije islama (u džahilijjetu) ostali su dobri i u islamu, govorio je Poslanik Muhammed, a.s. Tako isto, svi Dobri Bošnjani prije dolaska islama u Bosnu, ostali su dobri i u islama kao muslimani. Posebno zato što su skinuli sa sebe teret krivnje, teret svetosavskog prokletstva za herezu.

Zar treba nekome objašnjavati da su Bošnjaci bili Bošnjaci prije nego su postali poznati i kao muslimani. Samo uskogrudna i bolesna pamet može misliti da su Bošnjaci „izmišljena nacija“, odnosno da su „zaspali kao Muslimani, a probudili se kao Bošnjaci“ . Bošnjak je imenica a musliman je predikat! Bošnjak je etnička bît a musliman je duhovna nît! Bošnjak je supstancija a musliman je akcidencija! I kao što se ne može reći „životinja je čovjek“, već se može reći „čovjek je životinja“, tako isto ne može se reći „svaki musliman je Bošnjak“, ali se može reći „najveći broj Bošnjaka su muslimani“.

Razumijem, Jasmin Duraković je romanopisac, koji ne mora biti upućen u sitne detalje Aristotelove dosadne logike, već može onako od čibuka da priča o vjeri, o kojoj nema pojma i o rodu prema kojem otkriva svoju ojkofobiju. Nije Jasmin sam. Imah ih u našem gradu i bit će ih. I neka ih. Oni su svjedoci da su Bošnjaci muslimani zato što ih glasno prozivaju tim imenom i zato što im smeta kad im se kaže: „Bošnjaci su muslimani“. Oni Bošnjaci koji nisu muslimani neka to slobodno kažu. Bar u Bosni je danas sloboda govora zagarantirana više nego ikada.

Međutim, nije nam ipak svejedno kad čujemo od slobodnog i nezavisnog intelektualca, poput Jasmina Durakovića, da „epoha koja se veže uz jednu porodicu, ime joj svi znate, neumitno i ubrzano se bliži svome kraju. Kao što se bliži i kraj ideja arhaičnih tipova poput bivšeg reisa“. Meni, Jasmine, nije poznato ime porodice, na koju upireš prstom. Budi hrabari bosanski vitez pa nam kaži ime te porodice da znamo. Tvoja retorika o „kraju“ silno me podsjeća na srpski predgenocidni govor Radovana Karadžića u bosanskom parlamentu o „nestanku“, tj., o „kraju“ muslimanskog naroda jer se neće moći obraniti ako ovdje bude rata. Karadžićeva genocidna retorika je spaljena u Hagu, a tvoja, Jasmine, nadam se završit će na smeću.

No, znam ime tvom „arhaičnom tipu bivšem reisu“, koji je u maju 1993. god. iz ugodne Malezije ušao u okupirano Sarajevo da vas brani, baš tako, da brani vas bosanske nezavisne intelektualce od srpsko-crnogorske agresije kako bi mogli slobodno napadati „arhaične tipove“, koji nisu od vaše paganske ideologije. Čak sam u jednom trenutku pomislio da je bilo razloga što sam najviše napadani vjerski poglavar za vrijeme mog reisovanja pa sam bio sretan što je moj nasljednik reisu-l-ulema Husejn Kavazović zauzeo mirniji i miroljubiviji kurs u nadi da izbjegne vaše ciljane napade. Ali, sad se vidi, Jasmine, da vam ni mirni i miroljubivi reisu-l-ulema Kavazović nije po volji jer „izgleda na prvi pogled kao razuman (miroljubivi) poziv, ali je poprilično zakasnio sa njim“.

Jasno je, nije u pitanju ni (ne)miroljubivi ni miroljubivi duhovni velikodostojnik u Bošnjaka, već je u pitanju antiislamska, antimuslimanska hajtfulska retorika, koja nema kraja, odnosno koja najavljuje „kraj“ porodici i arhaičnim tipovima, koji ne pripadaju antibošnjačkom „građanskom toru“, koji može biti gori od bilo kojeg „nacionalnog tora“ zato što nema ni evela ni ahira osim luciferskog inferno-kola.

Pa ipak, Jasmine, unatoč svemu, opet će „porodice“ kojima se bliži kraj po vašem scenariju i mi „arhaični tipovi“, koji vam smetaju – opet ćemo mi braniti vašu slobodu i nezavisnu intelektualnu pamet od nas, koje vi ne volite.

Otkad se upalilo svjetlo islama u Bosni, bilo je pokušaja da se to svjetlo ugasi, bilo je pokušaja da se islam iscijedi i izbriše iz svijesti Bošnjaka, ali svi ti pokušaji bili su neuspješni jer „Bošnjaci su muslimani“, jer Bošnjaci danas razumiju bolje nego ikada razliku između svog etničko-bošnjačkog, svog državno-nacionalno- bosanskog i svog vjerskog i duhovno-muslimanskog identiteta.

Bošnjaci su muslimani!
Bošnjaci su Bosanci!
Bošnjaci su Europljani!
Bošnjaci su nacija!
Koja nacija?
Pa bosanska!

Allahu Svemogući, osnaži nas da kao Bošnjaci čuvamo i očuvamo islam u Bosni!
Allahu Sveznajući, pouči nas kako da na najbolji način vodimo dijalog s njima!
Allahu Milostivi, omili nam istinu i pravdu uvijek i na svakom mjestu!