ISMET ZUKORLIĆ: Možda najveći problem u ovoj priči je Goražde, koje nije uspjela etički očistiti i koje joj je ka tom cilju i možda najveća prepreka. Jer ni u jednom od prijethodnih pokušaja nije uspjela da počisti ovaj dio teritorije koji je usko povezan sa Sandžakom ili dijelovima gdje je bošnjačka populacija većinsko stanovništvo, spajajući dijelove, prijepoljske, bjelopoljske sa sjenickom, tutinskom i dalje novopazarskom općinom, koje su sa apsolutnom bošnjačkom vecinom. Pitanje svih pitanja je može li Sandžak ostati nedirnut u svim ovim previranjima?

Priča o ugroženosti srpskog naroda uvijek je bila priprema za disoluciju jedne Države. Bilo je to u Juguslaviji, kasnije Hrvatskoj, na Kosovu, u Bosni i Hercegovini, sada u i Crnoj Gori. Rezultate dobro znamo. Ostale su da se završe priče u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Pitamo se danas, poslije posljednjih dešavanja u Crnoj Gori: Da li je slučajno kada je šuplja bošnjačka politika poklonila Sutorinu i Kruševicu Crnoj Gori, a svi srpski delegati glasali za taj prijedlog, ili obrnuto mudra politika tada vijećnika SDA, da bi se uskratiĺa mogućnost pripajanja dijelova entiteta "rs" Srbiji, preko Trebinja i izlaska na more. Pritom računajući da je Crna Gora u NATO-u i tako umanjiti interese Srbije za pokušaje daljnje disolucije BiH. Međutim sada poslije najnovijih dešavanja u Crnoj Gori, očigledno se vidi da baš taj pravac vodi Srbiju ka izlasku na more.

Gledajući inserte sa vojne vježbe koja je nedavno održana u Srbiji na kojoj je obavezno prisustvovao i Dodik, nije mi uspio pronaći jedan detalj a to je: diverzantski desant, specijalnih snaga na jednoj od rijeka u Srbiji, gdje se uočavaju potencijalni ciljevi: Rijeka Drina, Lim i Jadransko more. Jer poznavajući strategiju i taktiku ratovanja koju sam imao u bivšoj JNA, cilj vježbe je upravo da se demonstrira situacija u eventualnom slučaju. Odmah mi je zapalo za oko, otkuda može neko Srbiji zaprijetiti sa rijeka i mora ako osim sa Bosnom sa nikim drugim ne granici, Đerdapsku klisuru i ne računam, jer je to neizvodljivo. Ako se Srbija, kako kaže, priprema i naoružava za odbrambene svrhe, zar bi mogao normalan čovjek pomisliti da može ili uopšte želi Bosna napasti Srbiju. Situacija se dodatno može odnositi i na Crnu Goru, jedan dio rijeke Lim se dodatno uklapa u ovu priču. Činjenično i znamo da djelovi Crne Gore i Bosne i Hercegovine koji vode izlazu na more danas čine većinsko srpsko stanovništvo, koje je postiglo tu većinu u posljednjih 150 godina, što genocidima, što pritiskom na isjeljavanje. Općine Nikšića, Kolašina, Pljevalja Bijelog Polja, Prijepolja, Trebinja, Foče, Višegrada, Rudog, Srebrenice, Zvornika, cijeli taj pojas je skoro etnički očišćen - istrijebljen. Možda najveći problem u ovoj priči je Goražde, koje nije uspjela etički očistiti i koje joj je ka tom cilju i možda najveća prepreka. Jer ni u jednom od prijethodnih pokušaja nije uspjela da počisti ovaj dio teritorije koji je usko povezan sa Sandžakom ili dijelovima gdje je bošnjačka populacija većinsko stanovništvo, spajajući dijelove, prijepoljske, bjelopoljske sa sjenickom, tutinskom i dalje novopazarskom općinom, koje su sa apsolutnom bošnjačkom vecinom. Pitanje svih pitanja je može li Sandžak ostati nedirnut u svim ovim previranjima? Sigurno ne može (!), jer svako udaljavanje od Sarajeva značilo bi i nestanak Sandžaka, što znači da priča o disoluciji Bosne i Hercegovine automatski povezuje i uključuje disolucije Srbije i Crne Gore i svi oni koji su pravili "non paper", trebaju dobro da znaju ove činjenice i da podobro promisle kakav će ispod na kraju biti, mislili to otcjepljenjem, mirnim razlazima ili na kraju i agresijom.

Ovdje svakako treba napomenutii činjenicu "Diskrita Brčko", koji većinski čine Bošnjaci i Hrvati čak preko 70%. Apsolutno ne razumijem Dodikovu politiku, kako će uopšte stići do Pala ili pak ovi iz Trebinja u Banja Luku ili Sarajevo. Jedino od mogucih rješenja je ukidanje entiteta, konfederalni model svih država, sličan "BENELUXU" uz apsolutno priznavanje postojećih granica, uključujući i Kosovo, možda Albaniju i S. Makedoniju (AVNOJ-evskih), poštivanje suvereniteta i integriteta postojećih država, zajednički krenuti put NATO i EU, gdje će svaka od postojećih država zadržati prvobitno svoje ime, zastavu, grob, himnu, policiju, vojske im nisu potrebe već ako su u NATO-u , tako prekinuti skoro dvjesto godina pokušaje prikrajanja teritorija. Mir, ekonomija su jedini činioci opstanka svih na ovim prostorima.