ELMEDINA MUFTIĆ: Znaju li ova djeca što pišu ove tekstove u kojima i žrtvu i zločinca stavljaju u istu rečenicu, sa istom krivicom, koliko je mladosti dalo svoje živote, da bi danas oni mogli bez ikakvih posljedica lagati, iskrivljavati istinu i na krvi i kostima najbolje generacije koja je ikada hodila ovom zemljom bosanskom.

Naša mladost definitivno ima problem sa krizom identiteta, osjećajem manje vrijednosti i nekom čudnom potrebom za samodestrukcijom i dokazivanjem multikulturalnog i multietničkog opredjeljenja, uz stalni pokušaj povlačenja znaka jednakosti između njih i nas. Kad kažem „njih“ mislim na one koji su izvršili agresiju i UZP na R BiH i genocid nad Bošnjacima za šta postoje relevantni dokazi ispisani u Presudama Međunarodnog suda pravde i Međunarodnog krivičnog suda za ratne zločine u Hagu, u kojima je jasno precizirano ko je zločinac, a ko je žrtva genocida i zločina protiv čovječnosti, najzad uključujući i Sud BiH, u bjelosvjetski sudovi koji su sudili ratnim zločincima.
Kad kažem „nas“ mislim na sve one koji su pokazali antifašistički duh i koji su u vremenu zla pokazali najveći stupanje morala, humanosti i civilizacijskih tekovima, stajući u odbranu R BiH, kao drgulja multietničnosti i multikulturalnosti na tlu Evrope. Ako pogledamo istini u oči, prepoznat ćemo neoborive činjenice koje nam govore da su Bošnjaci ti koji su najvećim dijelom činili Armiju R BiH, koja je branila i odbranila tekovine različitosti koje se stoljećima prožimaju u Bosni.
Današnja omladina treba da zna, ono što im je obrazovni sistem uskratio da nauče, a roditelji im propustili da predoče, a to je da je na R BiH izvršena agresija i UZP od strane SRJ, odnosno Srbije i Crne Gore, i Hrvatske, s ciljem biološkog uništenja Bošnjaka sa svim materijalnim dokazima postojanja, kako bi se stvorila mogućnost podjele Bosne po dogovoru zločinaca Milošević - Tuđman u Karađorđevu. Dakle, Bošnjaci su bili žrtva, jer su jedina prepreka podjeli Bosne i kao takvi po svim planovima smo trebali u tišini da nestanemo.

Međutim, naša odlučnost i onaj urođeni nam i inat bosanski, stvorio je jednu kritičnu masu ljudi koji su spremno stali u odbranu R BiH i naroda, ta kritična masa će iznjedriti Armiju R BiH koja je postala garantom opstanka Bosne i Bošnjaka.

Zato kojekakvi radovi mladih Bošnjaka, koji svojim podaničkim karakterom ispisuju neke stranice historije suprotne istini, ne služe na čast ni njima, ni onima koji ih obrazuju da svojim djelovanjem postaju nesvjesni neprijatelji Domovine, a uz to i negatori istine i oni koji nastoje promijeniti karakter rata od agresije u građanski rat.

Zna li ova bošnjačka mladost zadojena nekakvim „građanskim“ naukom življenja, da je u ovoj zemlji ubijeno stotinu hiljada ljudi samo zato što su Bošnjaci, da je silovano četrdeset hiljada djevojčica, djevojaka i žena, samo zato jer su Bošnjakinje. Da je sa svojih ognjišta protjerano dva miliona ljudi, opet iz istog razloga jer su Bošnjaci. Većina njih, je baš kao i ova mladost koja bi da nam kroji budućnost bez identiteta i suvereniteta, sa osjećajem krivice jer smo preživjeli i jer smo pružili otpor agresoru i tako spasili budućnost ove zemlje, odnosno stvorili mogućnost da ova djeca danas budu tu gdje jesu, u državi koja im omogućuje sigurnost.

Znaju li ovi mladi naraštaji, koji misle da su pokupili svu pamet svijeta, samo zato što su upisali fakultet, kome duguju slobodu koju imaju. Znaju li ova djeca što pišu ove tekstove u kojima i žrtvu i zločinca stavljaju u istu rečenicu, sa istom krivicom, koliko je mladosti dalo svoje živote, da bi danas oni mogli bez ikakvih posljedica lagati, iskrivljavati istinu i na krvi i kostima najbolje generacije koja je ikada hodila ovom zemljom bosanskom.

Zna li ova bošnjačka mladost zadojena nekakvim „građanskim“ naukom življenja, da je u ovoj zemlji ubijeno stotinu hiljada ljudi samo zato što su Bošnjaci, da je silovano četrdeset hiljada djevojčica, djevojaka i žena, samo zato jer su Bošnjakinje. Da je sa svojih ognjišta protjerano dva miliona ljudi, opet iz istog razloga jer su Bošnjaci. Većina njih, je baš kao i ova mladost koja bi da nam kroji budućnost bez identiteta i suvereniteta, sa osjećajem krivice jer smo preživjeli i jer smo pružili otpor agresoru i tako spasili budućnost ove zemlje, odnosno stvorili mogućnost da ova djeca danas budu tu gdje jesu, u državi koja im omogućuje sigurnost.

Znaju li ova djeca koja misle da su pametni jer vjeruju da je istina sve što pročitaju i čuju na nekom seminaru, koji je upravo i organiziran da im ispire mozak, koliko je još neotkrivenih masovnih grobnica u kojima se kriju posmrtni ostaci žrtava genocida od Prijedora do Srebrenice.

Zapitaju li se, ako su svi isti, kako to da samo Bošnjaci imaju Memorijalni centar Potočari u kojem je do sada ukopano preko šest hiljada i šesto žrtava genocida, a broj ubijenih je daleko veći i to je samo u Srebrenici, gdje je Prijedor, Ključ, Sanski Most, Vlasenica, Višegrad, Bratunac, Zvornik, Foča, Brčko, Bijeljina...

Ako smo isti kako to da su sačuvane sve crkve u zoni odgovornosti Armije R BiH i porušene sve džamije odnosno njih šeststotina i četrnaest na okupiranim dijelovima BiH koju su kontrolisale vojne i paravojne formacije Srbije i Hrvatske sa vojnom huntom tzv. VRS i HVO.

Znaju li ovi nadobudni likovi, da je za njihovo danas neko jučer dao svoj život, i sad oni tog heroja izjednačavaju sa zločincima.

Ima li ova mladost uopće urođen osjećaj za zahvalnost, istinu i pravdu. Kako ih nije sramota reći da su za agresiju krivi svi, da i danas kad nam prijete secesijom, kad nam ugrožavaju osnovna ljudska prava kao što je pravo na jezik, kad negiraju genocid, nagrađuju ratne zločince, oslikavaju im murale, ponižavaju žrtve, ti mladi naraštaji Bošnjaka na kojima bi trebala da počiva opstojnost Bosne, izjavljuju da rat žele Bošnjaci.

Zapitaju li se ova djeca, kad pišu ovakve tekstove koji treba da u Svijet pošalju sliku o Bosni, kako se osjećaju majke Srebrenice, Prijedora, kako se osjećaju oni koji su preživjeli golgote četničko-ustaški logora u kojima su bili mučeni do granice smrti, a veliki broj njih nije preživjeo.
Kako ovu mladost amputiranog dostojanstva nije stid, one mladosti koja je stala na branik Domovine, sa jednim ciljem da opstanemo i kao država i kao narod.

Znaju li da njihova sadašnjosti počiva na ugašenoj mladosti u prošlosti.

Kad čitam šta nam poručuju mladi Bošnjaci, pomislim da nam pored ovakve mladosti odrođenog identiteta i porobljenog uma drugi neprijatelji neće ni trebati.

Naravno nisu svi, ali ima ona jedan broj mladih koji postaje opasan po interpretaciju istine o agresiji i genocidu, kao i kulturi sjećanja na časnu borbu Armije R BiH za opstanak R BiH i njezinih građana.

Biti saučesnik u prekrajanju historije, je ravno saučesništvu u genocidu.