Dušanka Majkić ili Megafon srpske šovinističke politike nema silu da Bošnjacima odsjeca bosanski jezika, ali ima mržnju da im osporava pravo jednakosti na njihov bosanski jezik u ustavu manjeg bosanskog entiteta takozvanom „republika srpska“.

Rastko: odsijecite Babunima babunski jezik!
Majkić: negirajte Bošnjacima bosanski jezik!

Nema razlike u namjeri, ali ima razlike u sili. Rastko Nemanjić ili „sveti Sava“ je imao silu da iz Manastira Žiča šalje poruke da se babunskim hereticima u Bosni ima odsjeći babunski jezik zato što ne slave pravoslavne ikone.

Dušanka Majkić ili Megafon srpske šovinističke politike nema silu da Bošnjacima odsjeca bosanski jezika, ali ima mržnju da im osporava pravo jednakosti na njihov bosanski jezik u ustavu manjeg bosanskog entiteta takozvanom „republika srpska“.

Otvori link OVDJE.

Pa ipak, velika je razlika između Rastka Nemanjića iz kamenog i Dušanke Majkić iz srednjovjekovnog doba.

Majkićka ne traži da se Bošnjacima odsjeca jezik zato što ne pjevaju srpske pjesme, kao što je tražio Rastko Nemanjić da se Babunima odsjeca jezik zato što ne slave pravoslavne ikono.

To je veliki civilizacijski napredak u srpsko-pravoslavnom odnosu i komunikaciji s današnjim Bošnjacima u Bosni.

Lakše je danas podnijeti Majkićev inat u Domu naroda Parlamentarne skupštine bosanske države o negaciji bosanskog jezika i to samu u manjem bosanskom entitetu, nego nekada zanat Rastka Nemanjića o kletvi i zapovijedi da se Babunima ima odsječi babunski jezik zato što ne slave njegove sveto-kletve ikone.

Zato, umjesto osude Majkićevog šovinističkog istupa u Domu naroda Parlamentarne skupštine bosanske države u vezi s neravnopravnom statusu bosanskog jezika s srpskim jezikom u ustavu manjeg bosanskog entiteta takozvanom „republika srpska“, Bošnjaci treba da joj budu zahvalni što je odustala od kletve i zapovijedi svetoga Save da se heretičnim Babunima u tom entitetu fizički odsjeca bosanski jezik.

Bošnjaci, dakle, imaju pravo u tom entitetu da imaju fizički jezik suprotno svetosavskim drevnim svetim kletvama i zapovijedima iz Manastira Žiča da im se fizički jezik odsjeca jer nisu poslušni i pokorni svetosavskim ikonama.

Nije bilo lahko Dušanki Majkić da napravi otklon od svetogrdne kletve iz Manastira Žiča i uđe u zono srednjovjekovne „civilizacije“ u vezi s pravom Babuna, odnosno Bošnjaka, da imaju pravo na fizički jezik, ali nemaju pravo na historijsko ime bosanskog jezika.

Zato Bošnjaci treba da budu strpljivi dok se srpski srednjovjekovni mentalitet ne promjeni kako bi zakoračio u zonu civilizacijskog ponašanja na način da Bošnjaci imaju pravu da svoj vlastiti jezik zovu vlastitim imenom „bosanski jezik“.

Do tada, Bošnjaci moji, budite zahvalni Dušanki Majkić što vam ne odsjeca jezik u manjem bosanskom entitetu takozvanom „republika srpska“.

Sve bude i prođe. Bijaše nekad Rastko Nemanjić pa ga nema.

Sad ima Dušanka Majkić pa je jednog dsns neće biti.

Ali uvijek je bilo i uvijek će biti blagoslovljenih Babuna i Bošnjaka u Bosni, koji će govoriti bosanskim jezikom i pjevati bosanske pjesme o ljepoti proljetnog behara i o ljubavi bosanskog sevdaha.

Allahu Milostivi, omili nam ljubav i ljepotu uvijek i na svakom mjestu! Amin!