MESUD A. RAMIĆ: Inat politikom je bogomolja izgrađena, evo uživo smo gledali nehumani inat postupak njenog uklanjanja. Bukvalno je srušen toranj crkve a pod njegovom težinom ponovo je zatalasano emocijama nacionalista koji su opravdavali bespravnu i nasilnu izgradnju crkve na tuđoj imovini. Koliki je dio njih pogođjen ovim postupkom rušenja i kakve će posljedice napraviti tek će da se vidi. Jedan od priželjkivanih efekata jeste i prisutniji muzički repertoar ratnih pjesama kojima svjedočimo. Rušilačko-bestijalna politika u svoj bilans uspjeha upisa i ovo zadnje rušenje crkve u Konjević polju i sve negativne posljedice.

Dok gledam i uživam rijeku kako teče, radujem se što tu stojim i dijelim zajedničku sreću sa svojim saputnicima, to stanje prekida do maksimuma pojačana turbo-ratna pjesma „Ne volim te Alija, zato što si balija..“. Ili smo mi izabrali pogrešan momenat dolaska ili je momenat podešen našem dolasku, ostaće misterija. Uglavnom su uspješno prekinuli našu zajedničku radost a mene lično je situacija potakla da se sjetim mnogih vrijednosti dijaloga u borbi protiv derivata fašizma. Pa u tom smislu evo i nekoliko citata.

Citat prvi...
"Pričao mi je ovaj tu komšija da su tada dobili obavijest da će se desiti velika detonacija i da moraju napustiti svoje kuće na taj dan. To jutro je poslao svoju porodicu negdje na selo, a on je ostao da vidi sta će se desiti jer je u gradu bilo kritično. Kaže, kad je eksplozija odjeknula, on je mislio da su minirali njegovu kuću i kaže da se pokajao što nije otišao za porodicom. Teško mu bilo da to proživljava. Kad se uzbuna utišala i kad je čovjek izašao iz kuće, kaže...prozori su popucali, sve je bilo pokriveno sa prašinom a tlo je podrhtavalo pod komadima porušene džamije, koji su padali na sve strane."

Citat drugi...
"Mnogi pričaju da je crkva navodno zadužbina i neke muslimanke, nakon što je u ratu izgubila muža. Ona je htela, zbog dobrosusedskih odnosa i pomirenja, dati svoju zemlju da bi se crkva izgradila. Želela je da crkvu mogu posećivati vernici jer je i ona sama vernica a zna da u tom delu nema crkve za pravoslavno stanovništvo. Crkva je njoj zauzvrat ponudila nešto novca ali je ona bila kategorična u odbijanju i htela je da crkva ostane zabeležena kao "Fatina crkva" u cilju pomirenja naroda na tom području. Laž je to notorna...istina je da su ženi ubili supruga i dok je bila u izbeglištvu neko je prisvojio njenu imovinu i nasilno sagradio crkvu. Ona se tužila sudu i na kraju je sud presudio da se crkva izmesti iz njenog dvorišta a ne da se ultimativno sruši."

Citat treći...
"Sve je relativno a uslov našeg uspona je što u sve sumnjamo i podležemo diskusiji, tako da treba razumeti naše postupke. Nešto je verovatno prethodilo onom ludilu ali ne pravdam šta su sve radili. Razumem da traže izgovore za svoje postupke u tome šta je bilo pre, pa tako razumem i kad su kazali da je došao trenutak da se osvete. Nažalost , može se reći da u stihovima ratne pesme koja je i danas veoma slušana na narodnim zborovima "Ne volim te Alija zato što si balija, ..." leži ideja o našem odnosu prema "Nesrpskom svetu" a posebno naš odnos prema Bošnjacima u Bosni i RSu. To je nažalost naša vizija multietičnosti u RSu. U toj formi je ta pesma razumljiva i najprostijem delu našeg naroda. Kad se nešto dobro razume, dugo ostane i nažalost znaju se postupci u ključnim trenucima."



Facit "ne damo svetinje"
Zar nisu mogli postepeno razgraditi crkvu i prenijeti sačuvane dijelove na novu lokaciju. Izabrali su da crkvu poruše, dijelove odvuku na deponiju smeća i to tako i ispropagiraju. Praksa čini majstora, izgleda kako su naučili tako se i danas odnose prema istini i vjerskim objektima. Inat politikom je bogomolja izgrađena, evo uživo smo gledali nehumani inat postupak njenog uklanjanja. Bukvalno je srušen toranj crkve a pod njegovom težinom ponovo je zatalasano emocijama nacionalista koji su opravdavali bespravnu i nasilnu izgradnju crkve na tuđoj imovini. Koliki je dio njih pogođjen ovim postupkom rušenja i kakve će posljedice napraviti tek će da se vidi. Jedan od priželjkivanih efekata jeste i prisutniji muzički repertoar ratnih pjesama kojima svjedočimo. Rušilačko-bestijalna politika u svoj bilans uspjeha upisa i ovo zadnje rušenje crkve u Konjević polju i sve negativne posljedice. Kontinuitetu zavođenja vjerujućih i dobronmjernih ljudi, pričama o paćeničkoj ugroženosti, odlučnoj propagandnoj mašineriji može se suprostaviti samo konstantna prisutnost digniteta i intelekta kod njihovih umnih predvodnika. Neka Bog pomogne onima koji se bore za sve sto je dobro kod sebe ali i za druge. A neka za vijeke vijekova utihnu među njima oni koji drugima žele zlo.