Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Intervjui

EMIR RAMIĆ, direktor Instituta za istraživanje genocida - Kanada
UN SE MORA SISTEMATSKI I INSTITUCIONALNO SUPROSTAVITI NEGIRANJU GENOCIDA I VELIČANJU ZLOČINACA U BOSNI I HERCEGOVINI
Autor: B.net
Objavljeno: 20. June 2021. 16:06:17
EMIR RAMIĆ: Mnogo više treba koristiti snagu dijaspore u startegijskom radu u pravcu jačanja države Bosne i Hercegovine kroz ukidanja zločinačkih projekta. Moramo brzo zaustaviti vrlo opasnu tendenciju namjernog i smišljenog odvajanja haških presuda i presuđenih zločinaca od velikonacionalističkih projekata koji i dalje žive, kojima haški sudovi nisu presudili i koji zbog toga i prijete državi Bosni i Hercegovini bošnjačkom narodu


Iako je ICTY/IRMCT i za općine iz tačke jedan optužnice utvrdio da su počinjeni svi zločine izuzev genocida - među kojima i zločin istrebljenja nad Bošnjacima (uključujući i općinu Prijedor), ipak u konačnoj presudi sa 2:3 u predmetu „Mladić“ je preglasano da to nije bio genocid. Kako komentirate stav sudija koji su glasali protiv klasifikacije ovih zločina kao genocida, posebno stav sutkinje Niambe po svim tačkama žalbe?
RAMIĆ:
Nije trebalo da Žalbenim vijećem Mehanizma za krivične sudove u Hagu, koje je potvrdilo kaznu doživotnog zatvora ratnom zločincu Ratku Mladiću, predsjedava sutkinja Prisca Matimba Nyambe iz Zambije, koja je, potpuno ne primjereno sudskoj praksi, imala suprotno mišljenje od ostalih članova po svim tačkama. Sutkinju dobro znamo iz predmeta "Tolimir" u kojem ga je ona predstavljala kao potpuno nevinog generala, pokušavajući da nametne tu sramnu sliku cijelom Pretresnom vijeću. Smatram da navedena sutkinja nije dorasla predsjedavati Žalbenim vijećem u izuzetno važnom i složenom predmetu na kraju rada Mehanizma. To nije dobro za međunarodnu pravdu, međunarodno pravo i ostavlja negativan utisak na važno naslijeđe Haškog tribunala.
Od sutkinje Nyambe nije se moglo ni očekivati da glasa za “genocidnu namjeru” u Foči, Vlasenici, Ključu, Sanskom Mostu, Kotor Varoši i Prijedoru, jer je ona bila i za ukidanje kvalifikacije genocid u Srebrenici. I za sutkinju iz Ugande Elizabeth Ibanda Nahamya u ovom gradovima nije bilo genocida. Ali ono ono što je bilo iznenađujuće je odluka sudije iz Maroka, Mustafe El Baja, čiji glas je bio presudan da ratni zločinac Ratko Mladić bude oslobođen optužbi za počinjenje genocida u navedenih šest bosanskohercegovačkih općina. Imenovati eksperta za poslovno pravo za sudiju koji treba da sudi Ratku Mladiću za ratne zločine je više politička nego ekspertna odluka kojom se direktno uticalo na končnu odluku Žalbenog vijeća.
Kao Prijedorčanin koji se više od 20 godina bavi istraživanjem zločina u Prijedoru, koga je nauka o genocidu potvrdila kao genocid, smatram da masovna grobnica Tomašica zajedno sa mnogim drugim veoma dobro dokumentovanim dokazima kao što su masovna mućenja i ubijanja prijedorskih Bošnjaka i Hrvata u koncentracionim logorima smrti, masovna i nasila protjerivanja, masivna ubijanja bošnjačke i hrvatske inteligencije, žena i djece, totalno uništavanje duhivne i kulturne baštine prijedorskih Bošnjaka i Hrvata trebali biti dovoljni dokazi da se presudi genocid u Prijedoru. Jer zločin u Prijedoru je najbolje dokumentovan genocid u historiji nauke o genocidu. Mladićevi zločini u Prijedoru su okarakterizirani kao genocidna namjera koju nije pratio dovoljan broj ubijenih da bi bio genocid. A zar trojici sudija Žalbenog vijeća nije bilo dovoljno za genocid to što su Bošnjaci i Hrvati natjerani da nose bijele trake oko ruke, kao nekada Jevreji žute, da su bili natjerani da na svoje kuće ovjese bijele čaršave i tako ih obilježe, da je iz Prijedora protjerano 53.000 Bošnjaka i Hrvata, da je samo tokom prve godine rata ubijeno 3.176 ljudi, od kojih 256 žena i 102 djece, da je bio elitocid, kulturocid, ekocid, etnocid, urbicid. Srebrenica je bila samo dio bosanskog genocida, agresivno genocidnog plana koji je u Bosni i Hercegovini sistematski i organizirano provođen od prvog do zadnjeg dana agresije.

Institut za istraživanje genocida u Kanadi, na čijem čelu se nalazite, zajedno sa Institutom iz Sarajeva sarađivao je sa ICTY i po mišljenju stručnjaka dao veliki doprinos radu Haškog suda? Smatrate li da je saradnja države BiH, uključujući i Vas pomogla radu ICTY-a?
RAMIĆ:
Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu je imao značajnu ulogu u prikupljanju potrebne dokumentacije za procese u Haškim tribunalu. I nas Institut u Kanadi je dao svoj doprinos u radu Tribunala posebno naš Internacionalni ekspertni tim koji sada broji više od 200 eminentnih svijetskih stručnjaka u oblasti ljudskih prava i sloboda, međunarodnog prava i istraživača. Ovom prilikom bi posebno istakao ulogu akademika prof. dr. Smaila Čekića. Važno je istaći značajan rad bošnjačkih oficira za vezu Vasvije Vidović i Amira Ahmića.

U više navrata ste ocijenili presude ICTY-a kao historijske. Kako Vi vidite tu njihovu historijsku vrijednost?
RAMIĆ:
Historijska vrijednost presuda Haškog tribunala i ukupno naslijeđe prvog međunarodnog suda Ujedinjenih Nacija poslije drugog svijetskog rata je vrlo značajna. Prije svega imamo ogromnu sudsku, naučno istraživačku dokumentaciju koja će za uvijek potvrđivati historijsku istinu o bosanskom genocidu. Iz te bogate građe generacije koje dolaze će učiti o tome šta se desilo u Bosni i Hercegovini, zašto je jedna po površini mala država, a po svome značenju izuzetno važna, postala predmet agresije svojih istočnih i zapadnih susjeda. Haške presude daju jasnu poruku da prostor za nekažnjavanje zločina ne postoji i da je pravda za žrtve počinjenih zločina zadovoljena bar u određenoj mjeri. Ništa ne može izbrisati strahote iz prošlosti, ali žrtve sada mogu biti malo mirnije, znajući da će zločinci odgovarati i provesti ostatak života u zatvorima širom svijeta. Haške presude takođe daju doprinos aktivnostima protiv negiranja genocida, protiv revizionizma sudskih, naučno istraživačkih i historijskih činjenica. Presuđeni ratni zločinci zauvijek ulaze u historiju kao zločinci, a ne heroji. Haške presude tek trebaju dati doprinos boljoj zajedničkoj budućnosti u Bosni i Hercegovini koje nema bez istine i pravde, bez katarze i izvinjenja žrtvama. Žrtve genocida putem haških presuda znaju da su međunarodno pravo i javnost uz njih.

Sud je u osam presuda utvrdio kontekst rata u BiH i proglasio da je izvršena agresija na RBiH od Srbije i Hrvatske. Kako Vi na to gledate, koliko je to važno za BiH?
RAMIĆ:
Prije svega posebno želim naglasiti malo poznate sudske presude Haškog tribunala koje imaju historijsku vrijednost i koje su veliki doprinos međunarodnom pravu, međunarodnoj pravdi i nauci o genocidu. Donesene su tri presude za agresiju Srbije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.To su: proces Brđanin, presuđen međunarodni konflikt, odnosno agresija Srbije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, proces Tadić, presuđen međunarodni konflikt, odnosno agresija Srbije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, presuda Čelebići, međunarodni konflikat, odnosno agresija Srbije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Takođe treba podsjetiti da je u presudi Martić za udruženi zločinački poduhvati su presuđeni Milošević, Karadžić i Mladić.
Agresija Hrvatske na Republiku Bosnu i Hercegovinu presuđena u procesima Aleksovski, Blaškić, Kordić, Martinovič, Naletić, Prlić i drugi. Udruženi zločinački poduhvat je dokazivan i dokazan u procesu Prlić. To je bila velika borba da sudije Haškog tribunala presude agresiju, posebno što su prvostepene presude za Tadica i Aleksovskog odmah na početku rada Haškog tribunala bile pogubne za istinu i pravdu jer je prvostepenim presudama navedeno da nije bilo agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Haški tribunal je to poslije u drugostepenim presudama promijenio i pravosnažno utvrdio obje agresije, agresiju Srbije i Hrvatske na Republiku Bosnu i Hercegovinu. To je jedno od najvećih dostignuća Haškog tribunala.

Radom Vašeg Instituta ostvarili ste velike uspjehe. Možete li naše čitaoce podsjetiti ukratko na rezultate koje ste postigli u Kanadi?
RAMIĆ:
Želim posebno naglasiti odličnu saradnju sa Kanadskom vladom. Karakteristično da je Kanadska vlada skoro uvijek odgovarala na naša pisma u kojima se tražio veći utjecaj Kanade kako u oblasti kulture sjećanja, tako i na zaštitu bosanskohercegovačkih državnih interesa, posebno na zaštiti suvereniteta, teritorijalnog integriteta i političkog subjektiviteta Bosne i Hercegovine od raznih antibosanskih politika. Dosadašnji najvažniji rezultati Instituta su: bosanski jezik je priznat u Kanadi, narodno ime Bošnjak se upotrebljava u kanadskim statističkim i drugim dokumentima, genocid u Bosni i Hercegovini se izučava u školama u Kanadi, Kanadski parlament je jednoglasno usvojio dvije Rezolucije o bosanskom genocidu, pušten je u parlamentarnu proceduru Zakon o bosanskom genocidu, podržana inicijativa za osnivanje Klub prijatelja Bosne i Hercegovine u Kanadskom parlamentu, organizirana stalna izložbena postavka o bosanskom genociduu Kanadskom muzeju za ljudska prava u Vinipeku, bosanski genocid prezentiran Kanađanima i kanadskim univerzitetima, otkriven spomenik žrtvama genocida u Srebrenici u kanadskom gradu Windsoru, iniciran projekat kojim je Kanadska vlada podržala obilježavanje Svjetskog dana bijelih traka, uz pomoć Kanadskog parlamenta organizovana peticija koju je potpisalo vise hiljada Kanađana za krivično sankcioniranje negatora genocida. Posebno je važno što kanadski gradovi na prigodan način obilježavaju Dan državnosti BiH i Dan nezavisnosti BiH, svjetski Dan bijelih traka i Dan genocida u Srebrenici.
Haške presude će nam poslužiti za nastavak naše osnovne misije, a to je jačanje države Bosne i Hercegovine kroz anuliranje legalizivanih rezultata agresije i genocida, institucionalizacijom kulture sjećanja.

Veliki ste borac za istinu i pravdu i u samoj Kanadi. Možete li nam reći šta trenutno radite i koje su aktualnosti u Vašem radu i radu Vašeg Instituta u Kanadi?
RAMIĆ:
Od naših trenutnih aktivnosati posebno istčem sljedeče. Pred Sudom za ljudska prava u Strazburu tražičemo ukidanje naziva Srpska iz imena manjeg entiteta jer se kosi sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, zato što se nametanjem naziva po jednom narodu diskriminiraju drugi ravnopravni narodi.
Drugi pravac je tražiti jačanje pozicije države Bosne i Hercegovine kroz odredbu o dodatnim nadležnostima i korištenjem njenih mogućnosti od strane novog Visokog predstavnika kao konačnog tumača civilnog dijela Dejtonskog sporazuma. Naša najbitnija aktivnost je savjetodavno mišljenje Internacionalnog suda pravde u Hagu preko Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, što može da pokrene bilo koja zemlja članica Ujedinjenih nacija, sa jasno formulisanim pitanjem: “Da li je postojanje Republike srpske protivno međunarodnom pravu nakon presude od 26. 02. 2007. godine da su institucije (vojska i policija) Republike Srpske izvršile genocid u i oko Srebrenice čime je Republika Srpska učinjena direktno odgovornom.
Od mojih ličnih aktivnosti izdvojio bi ekskluzivno za vas izlazak moje knjige monografije povodom 20 godina moga rada. Knjiga "Pamćenja i opomene" u izdanju Instituta za istraživanje genocida Kanada je prikaz moga dvadeset godišnjeg rada za istinu i pravdu, ljudska prava i slobode, za svijet bez genocida i agresija. Predgovore su napisali akademik Abdulah Sidran, akademik Ferid Muhić i akademik Suad Kurtćehajić
Abdulah Sidran je napisao: “Djelo Emira Ramića je uistinu šire od svih institucionalnih adresa na kojima je davao svoj nesebični doprinos, u profiliranju kulture sjećanja, u borbi za istinu i pravdu o genocidnoj agresiji, u organiziranju i stasavanju bh. dijaspore, u borbi za bosanski jezik i obrazovne programe, u kulturnom pregalaštvu i didaktičkoj produkciji, a nadasve u svjedočenju jednog vanserijskog, bezmalo hroničarskog aktivizma, u praćenju i tumačenju aktuelnih događaja. Pred nama je djelo jednog naučnika, jednog publiciste, jednog aktiviste, jednog menadžera i lobiste... Sve u jednom jedinstvenom Bošnjaku, koji je u posljednjih dvadeset i više godina ostavio nekoliko hiljada pisanih i aktivističkih tragova, a taj rad bi, u objektivnim okolnostima, zavređivao jednu naučnu konferenciju, sa nekoliko tematskih cjelina. ...Možda baš u onim tematskim okvirima kako su data poglavlja u ovoj knjizi, uz doprinose koje je Emir Ramić imao u okviru institucija koje je graditeljski podizao”.
Suad Kurtćehajić je napisao: “U proteklih dvadeset godina Emir Ramić je pod agendom Naučnih istraživanja objavio preko 700 naslova, od ozbiljnih naučnih radova, do historiografskog tretmana godišnjica zločina i važnih događaja, ali i pravovremenih reakcija na aktuelne događaje koji su zadirali u pitanje ratnih zločina i tretmana pravosudne i povijesne istine. Emir Ramić je napravio most između naučnog tretmana tema iz oblasti kulture sjećanja i potreba savremenog trenutka da se ova važna oblast ne prepusti trivijalizaciji i nepismenosti”.
Ferid Muhić je napisao:”Na 221 stranici djelo Knjiga pamćenja i opomene, predstavlja jedan nov metodološki pristup koji rekonstruiše integralnu istorijsku istinu, spašavajući je od zaborava i posebno, od bezbrojnih faksifikata. Etički fundirana, ova knjiga sadrži i snažnu mobilizirajuću poruku koja kroz upozorenje Bošnjacima, opominje demokratsku i pravdoljubivu javnost cijelog svijeta na zločine koji su pod plaštom istine i pravde počinjeni u Bosni i Hercgovini, ali koji se, takođe, svakodnevno događaju i planiraju u budućnosti u mnogim dijelovima svijeta”.

Koja je Vaša poruka Bošnjacima u BiH, a koja onim koji danas žive širom svijeta?
RAMIĆ:
Borba protiv negiranja genocida postaje veoma bitna jer negiranje nije više zadnja faza genocida. Baš što nismo mnogo uradili da zaustavimo negiranje genocida, sada imamo novu fazu triumfalizam koji hoće pokazati isplativost genocida u ostvarivanju političkih ciljeva. Ako se ne suprostavimo negiranju i sada još i triumfalizmu genocid će dobiti pravo građanstva, ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u Evropi. Trebaju nam hrabri pojedinci, jake institucije i mnogo snažnije međunarodne organizacije, posebno Ujedinjene Nacije koje će nametnuti institucionalno poštovanje haških presuda i tako se sistematski, institucionalno i organizovano suprostaviti negiranju genocida, veličanju zločinaca i reviziji historijskih činjenica. Mnogo više treba koristiti snagu dijaspore u startegijskom radu u pravcu jačanja države Bosne i Hercegovine kroz ukidanja zločinačkih projekta. Moramo brzo zaustaviti vrlo opasnu tendenciju namjernog i smišljenog odvajanja haških presuda i presuđenih zločinaca od velikonacionalističkih projekata koji i dalje žive, kojima haški sudovi nisu presudili i koji zbog toga i prijete drzavi Bosni i Hercegovini bošnjačkom narodu, objavio je Preporod.com.



Ostali prilozi:
» VUČIĆ ZABORAVIO TITA, A DODIK U ANALIMA SVJETSKIH SKANDALA
Anadolu Agency (AA) | 14. October 2021 13:48
» OVO JE NAJDIREKTNIJI UDAR NA DEJTONSKI SPORAZUM
Vijesti.ba | 13. October 2021 14:40
» PRONALAZAK NESTALIH VAŽAN ZA PROCES POMIRENJA U REGIONU
Anadolu Agency (AA) | 09. October 2021 15:01
» BIH ĆE OSTATI FAKTOR U RJEŠAVANJU REGIONALNIH PITANJA
Anadolu Agency (AA) | 22. September 2021 13:27
» NAZIVATI ENTITET RS REPUBLIKOM POTPUNO JE POGREŠNO
Anadolu Agency (AA) | 19. September 2021 14:40
» IKC U RIJECI JE RASADNIK ZNANJA I OČUVANJA ISLAMSKOG IDENTITETA
Dr. Bisera Suljić-Boškailo | 08. September 2021 16:17
» NIGDJE NISAM SREO PUBLIKU POPUT OVE U SARAJEVU
Anadolu Agency (AA) | 19. August 2021 13:30
» ONI KOJI BLOKIRAJU RAD INSTITUCIJA BIH SAMO SEBI NANOSE ŠTETU
Anadolu Agency (AA) | 11. August 2021 05:33
» VUČIĆ MISLI, DODIK GOVORI
Vijesti.ba | 28. July 2021 21:19
» U SRBIJI NA VLASTI UČENICI MILOŠEVIĆEVE ŠKOLE
slobodna-bosna.ba | 21. July 2021 14:15
Ostali prilozi istog autora:
» MANIFEST DOBROG BOŠNJANINA
11. October 2021 15:10