DR. MUSTAFA CERIĆ: Ne zna se šta radi Dodik jer mu se već neko vrijeme ne čuje avaz niti ga mediji pitaju šta misli o NATO-u. A Čović se nakon strašnog hrvatskog debakla u Europskom parlamentu pokrio po glavi da ga si ni(t)ko ne pita kako se osjeća nakon pobjede jedne ženske košarkaške reprezentacije pod jednim bosanskim državnim krovom.

Ova narodna poslovica važi naročito u politici. Naime, dok se trudi svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima da raštima nacionalnu desnicu, građanska ljevica se samo-izazvano dobrano iznutra urušava po svim šavovima. Od vrha do dna. Bolje nego ikad, desnica sad zna šta radi ljevica, dok ljevica ne zna šta radi desnica.

Ne zna se šta radi Dodik jer mu se već neko vrijeme ne čuje avaz niti ga mediji pitaju šta misli o NATO-u. A Čović se nakon strašnog hrvatskog debakla u Europskom parlamentu pokrio po glavi da ga si ni(t)ko ne pita kako se osjeća nakon pobjede jedne ženske košarkaške reprezentacije pod jednim bosanskim državnim krovom.

No, ljevicu najviše zbunjuje Bakir jer im otima građansku inicijativu, na koju oni imaju monopol, ali ne znaju kako da u to „ubijede“ narod, koji više vjeruje Bakiru, koji ih „uvjerava“ da im je ljevica fake news.

Pa ipak, ne slažem se s onim koji traži od Nermina Nikšića da se pridruži Predragu Kojoviću u ostavci sa čelne pozicije SDP-e. Ne, ne to bi bila prava sječa glava, bio bi to pravi regicide<-i>, koji se ne smije desiti po cijenu da sve drugo propadne. Ne smije se dopustiti pucanj u multietničku Bosnu, na što je Nikšić posebno osjetljiv. On tu vrijednost ljevice čuva k'o zjenicu oka svoga i ne dopušta da se Islamska zajednica i reisu-l-ulema na bilo koji način miješaju u bosansku politiku osim ako SDP procijeni da bi to bilo poželjno radi očuvanja bosanske multietničnosti i multinacionalnosti.

Naravno, najgore bi bilo ako bi nekim slučajem Elmedinu Konakoviću, ključnom članu „trojke“, palo na pamet da podnese ostavku na čelnu poziciju svoje stranke. Ja sam unaprijed protiv toga, kao što sam protiv da se Farhrudim Radončić povlači sa pozicije lidera SBB-e. U kriznim situacijama, a kad to Bosna nije bila u krizi, sve pametne i mudre političke glave u Bošnjaka/Bosanaca moraju biti savjesne i odgovorne za sudbinu nacije i države.

Nije fer da najveća, najbrojnija, najzaslužnija i najodgovornija stranka, poput SDA, nastavi sâma nositi povijesni teret nacije i države u Bošnjaka/Bosanaca. U ostalom, SDA nije više u stanju da se sâma bori. Potrebna joj je pomoć iskrenih i predanih bosanskih patriota, kako onih koje je SDA u sebi iznjedrila, ali ih nije kako treba njegovala, tako i onih koji su svoj neupitni bosanski patriotizam njegovali izvan es-de-aovog kulturnog i političkog kruga.

Dvoumim se, ali ipak neka mi bude dopušteno da im svima, tj., probosanskim političarima, ali i novinarima, ponudim jedan vaz-i nasihat, moralni savjet. Naime, u religijskom moralu postoji jedna norma, koja kaže da se novim hotimičnim dobrim djelima brišu stari nehotimični grijesi. Time se želi motivirati ljude da se natječu u dobru a ne u zlu, prije svega da se natječu kroz lijepu i konstruktivnu priču jedni o drugima, a ne kroz ružnu priču jedni o drugima jer kad se pljuje u nebo, pljuvačka se vraća na pljuvača. Drugim riječima ko drugome jamu kopa, sâm u nju pada!

Na drugoj strani, hotimična ili nehotimična dobra djela su neizbrisiva i zato nije moralno negirati i umanjivati ničije zasluge ma kolike one bile. Dakle, nije moralno negirati velike i male zasluge velikom bosanskom novinaru Senadu Hadžifejzoviću te zlonamjerno ga zvati „Nenad“ zato što se nekome ne sviđa neka njegova neprijatna priča. Ali, isto tako, nije moralno negirati i umanjivati velike i male zasluge Stranke demokratske akcije zato što se nekome ne dopada to što su nekoć nešto loše uradili neki pojedinci iz te stranke.

Kao što je krajnje nemoralno ponižavati kočijaškim rječnikom u partijskom tjedniku „Stav“ uglednog bosanskog intelektualca Šaćira Filandru, dugogodišnjeg čelnika Bošnjačka zajednica kulture “Preporod”, zato što se Filipu Murselu Begoviću iz Zagreba nije dojmio jedan njegov intervju u „Avazu“ o Vučiću, ali mu se velikodušno dojma lik i djelo „srpskog parareisa“, ala parapape u katolika, zato što je to poželjna priča za njegovog mu gazdu.

Vrijeme je, dakle, da se usvoji nedavna poruka reisu-l-uleme dr. Husejna ef. Kavazovića kao norma moralnog ponašanja u politici i medijima, a to je da se sustegne od ružna govora i zlonamjernog ogovaranja!

Doista, vrijeme je da se sustegne od cinkarenja, reketiranja i potkazivanja svih i svugdje kako bismo kao nacija i zajednica uživali u dobru svakog od nas i kako bismo shvatili da se ničije dobro djelo ne može izbrisati, ali da se nehotimično loše djelo može pobrisati dobrim djelom!

Zato, natječimo se u dobru!