DR. MUSTAFA CERIĆ: Hvala Milanoviću na toj hrvatskoj velikodušnosti, ali potvrda da postoji bosanski jezik je višak, kao što je višak i da neko kaže da postoji sunce ili polumjesec na plavom nebu. Ali, neka ste vi, Milanoviću, digli svoj glas protiv negatora "bošnjačkog" jezika. Malo vam fali da pogodite da se to zove bosanski jezik. Bilo bi dobro da pročitate neke ljetopite bosanskih franjevaca, koji su pisali na čistom bosanskom jeziku (fra Antun Knežević).

Ne razumijem potrebu da se naši susjedi i sa istoka i sa zapada stalno nešto bave našom bosanskom vjerom, nacijom, kulturom, državom...

No, s druge strane, treba ih razumijeti jer smo im mi ovakvi kakvi smo - Dobri Bošnjani i još uz to kršni muslimani - opsesija bez koje bi im njihov život bio prazan i besmislen.

Oni sa istoka nikad ne prestaju pričati o Turcima. Ne znaju ni oni više o kojim Turcima - onim iz daleke prošlosti, kojima su vjerno služili ili ovim sadašnjim, koji im hametice otvaraju fabrike po Srbiji. Gdje god se okrenu vide Turke na javi i u snu. Oni bi bili najsretniji da im se Turci vrate da se osvete Zapadu. Ali, ne znaju kako da to kažu Turcima a da ih Rusi ne otkriju.

Kosovo su već halali samo što ne znaju kako da to sami sebi kažu. Bosna im je jedina nada za pokazivanje srpskog junaštva, ali ne znaju kako da "ubijede" Bošnjake da im vjeruju da nije bilo srpskog genocida u Srebrenici. Ubijaju ih svakodnevno u zdrav mozak preko raznih pinkova, ali ih ne mogu uvjeriti da im je Aleksandar Vučić prijetelj u Beogradu. Svaki takav pokušaj Milorad Dodik im pokvari svojom pričom o zaboravljenom srpstvu, na kojeg ih on iz Banja Luke podsjeća.

Ovi sa zapada imaju drugačiju opsesiju. Oni su si umislili da su Europljani par excellence sa zadatkom da štite Europu od islamske hegemonije.

No, oni imaju jedan problem, a to je što ne umiju prodrijeti u srce Bosne, koje stanuje u prsima Bono Homini, onih istih koji od pamtivjeka čuvaju povijest Bosne u jedinstvu njene različitosti.

Da, ovi sa zapada ne umiju čuvati svoj vlastiti nacionalni, kulturni i jezički identitet u različitosti pa, stoga, vole da inzistiraju na dvije škole pod jednim krovom, gdje svoju djecu odvajaju od ostale djece u Bosni. To nikad prije nije bilo da bosanska djece ne smiju sjediti u istoj školskoj klupi zbog razlike u vjeri, naciji i kulturi.

E, to su vam naši bosanski Europljani, koji su sve više zagledani u Hrvatsku nego u svoju vlastitu Bosnu, koja ih nervira zato što ne razumije njihov zahtjev da im se priznaju legitimni Hrvati, kao jedino legalni predstvanici u Bosni o kojima hrvatski predsjednik Milanović revnosno brine i kad treba i kad ne treba, ali je važno da se čuje da se brine o njima iako ne zna t(o)čno šta im zapravo treba dok mu dr. Ljubić i dr. Čoviće ne kažu.

Međutim, zabrinuti Milanović često izleti iz Ljubićevog i Čovićevog okvira pa izjavi nešto o čemu ga nije niko ništa pitao. Na primjer, Milanovića nije niko pitao da se izjašnjava o bosanskom jeziku, ali eto on je imao potrebu - opsesiju- da nam kaže šta o tome misli jer misli da je važno da liči na bosanskog susjeda sa istoka pa da potvrđuje ili osporava da postoji ili ne postoji "bošnjački", pardon, bosanski jezik.

Hvala Milanoviću na toj hrvatskoj velikodušnosti, ali potvrda da postoji bosanski jezik je višak, kao što je višak i da neko kaže da postoji sunce ili polumjesec na plavom nebu.

Ali, neka ste vi, Milanoviću, digli svoj glas protiv negatora "bošnjačkog" jezika. Malo vam fali da pogodite da se to zove bosanski jezik.

Bilo bi dobro da pročitate neke ljetopite bosanskih franjevaca, koji su pisali na čistom bosanskom jeziku (fra Antun Knežević).

Možda vam nakon čitanja bar jednog od ljetopisa bosanskih franjevaca bude jasno da nije uvijek dobro da ličite na bosanske susjede sa istoka, koji imaju problem s vlastitim imenom bosanskog jezika.

Oni vole da bosanski jezik nazivaju "bošnjački", ne zato što vole Bošnjake, već zato što vole da ćorluće Bosni.

Da mi, Bošnjaci, kojim slučajem bosanski jezik nazivano "bošnjački", oni bi to osporavali i tražili da se zove bosanski. Oni jednostavno imaju potrebu da iskrivljuju sve što podsjeća na Bosnu i Bošnjake.

Ta opsesija je bolest, ali ne više bosanska nego je to bolest bosanskih susjeda i sa istoka i sa zapada - ako oni to shaćaju.

Svatit će, ako Bog da!

Bošnjaci, glavu gore, idemo dalje!