Autor: Mr. Milan Jovičić

Za ovo vrijeme, dok radnici srpske nacionalnosti i očekuju neku pravdu koja bi ih mogla zadovoljiti i dalje kriminalci i lopovi u vlasti Federacije, sa Fadilom Novalićem, ministrom Nerminom Džindićem i ostalima, mute li mute, svoju zakuvanu “čorbu “ sa partnerima iz ustaškoga HDZ-a.

Zaboravljeni mostarski Aluminij, kako se premijer Fadil Novalić i njegovi poslušnici i ulizice dogovorili sa svojim koalicionim partnerom, bratskom nacionalističkom strankom HDZ-om.
Ministru Nerminu Džindiću i premijeru Fadilu je bitnija proizvodnja municije u Igmanu iz Konjica i prodaju iste, a posrnulog “ hercegovačkog diva“ već poodavno prepustili našim okupatorima, čija je firma Aluminij i bila uvijek interes države Hrvatske.

Silni gubici preko pola milijarde KM, kriminal i lopovluci, kao i pljačka naše države i njene imovine i status radnika nehrvata, ostali su u nadležnosti ovom agresoru i glavnom uzurpatoru na čelu sa HDZ-om i njegovim čimbenicima.

Nije samo Fadil Novalić zabrinut za tužbu sa respiratorima, već se veoma brini o napretku njihove genocidne tvorevine Herceg Bosne i materijalnog dobra koje je prisvojila u period agresije od Bosne i Hercegovine i njihovih radnika.

Uspjeli su zajednički i sa borcem za “državu i čovjeka“ SDP-ovim predsjednikom Nerminom Nikšićem, tadašnjim premijerom Vlade Federacije, da planetarnim kriminalcima i veliko ustaškim nacionalistima Miji Brajkoviću i Ivi Bradvici, sa saradnicima prepuste sva prava i brigu o firmi koja je godinama tonula u svo0jim kriminalnim radnjama, da bi konačno i potonula.
Ali koga to interesuje u već pohabanoj i osiromašenoj, opljačkanoj državi kakva je Bosna i Hercegovina, sa cjelokupnom vlasti ogrezloj u kriminalu, korupciji i lopovskim mahinacijama.
Jedino što su zajednički uspjeli u svojim mračnim nakanama da eleminišu i protjeraju sve radnike Srpske nacionalnosti, da svojim Bošnjacima podjele mizerne dionice po sedam, a jaranima i svim hrvatskim čimbenica obilatni iznos sa po par stotina dionica.


Predali su im i sva upravljačka prava i dogovorno su zaćutali i Fadil i Nermin i njihovi ministri u Vladi Fedearcije, sa svojom Jelkom Miličević.

Nisu bili skloni niti raspoloženi za donošenje odluke o nužnom stečaju ove firme, jer su svjesni činjenica da bi sva višegodišnja “govna“ isplivala na površinu svih njiihovih kriminalnih dogovora i radnji.

Mogli su to mirno činiti u državi koja nema niti pravde, niti pravne države sa sudstvom i tužilaštvom, koji bi trebalo istinski djelovati u zaštiti i države i radnika nehrvata.
Pokrenuta sudska tužba na Osnovnom i Kantonalnom sudu u Sarajevu, prije šest godina znano se kiseli u ladicama sudova, kod sudija kao što je gospodin Špoljarić i dr. koji su zauzet svojim skes aferama i drugim rabotama.

Za ovo vrijeme, dok radnici srpske nacionalnosti i očekuju neku pravdu koja bi ih mogla zadovoljiti i dalje kriminalci i lopovi u vlasti Federacije, sa Fadilom Novalićem, ministrom Nerminom Džindićem i ostalima, mute li mute, svoju zakuvanu “čorbu “ sa partnerima iz ustaškoga HDZ-a.

Tajnovito i daleko od javnosti priklonili su se nekom dogovoru sa Izraelcima i nekim drugim, da se pozabave virtuelnom proizvodnjom u radu livnice sa uvezenim ruskim aluminijem, bez plaćanja carine.

O silnim gubicima niti riječi, jer će iste po sistemu spojnih posuda riješiti i poravnati tzv. uspješne firme Herceg Bosne, koje su isto tako nastajale na pljački i kriminalu državne imovine BiH.

Pod patronatom genocidne Herceg Bosne sa HDZ-om njihovim ideološkim i upravljačkim mentorom, a pod nadzorom Dragana Čovića i njegovih saradnika, mogu to sve da prikrivaju od javnosti i sa svojim Bošnjuacima da čine i stvaraju jad I bijedu.
Od neke miline naša javnost jedva i diše, poput “Jazavca“ kod Petra Kočića, ne pita se da li je Aluminij zaista i konačno otišao u mirovinu i pod kojim uslovima.
Pitamo se dokloe će nacionalisti, uzurpatori i okupatori već godinama, od Dejtona do današnjih dana, da harče našu imovinu, ubijaju naša ljudska i radnička prava i koji sui m sve njihovi kriminalni saučesnici.
Pitamo se kada će da počne djelovati i pravna država i njihov istinski sistem sudstva i tužilaštva, u interesu istine i pravde svih zainteresovanih?’