ELMEDINA MUFTIĆ: Kako to da se samo nama desi da nikad i ni u čemu i niti oko čega ne postignemo jedinstvo? Kako to da se uvijek nađe Bošnjak na prodaju, koji se ne osvrće na posljedice nego samo vidi vlastiti interes? Kako to da samo Bošnjaci rade protiv sebe, dok svi drugi rade za opći interes svojih naroda? Zašto se jednom ne obračunamo sa izdajnicima?

Bošnjaci su narod koji nema razvijenu svijest o crvenoj liniji, koja predstavlja prvu i zadnju crtu odbrane i opstanka.

U svakom žitu mora biti kukolja, ali se bošnjački kukolj đubri da bi što bolje napredovao i što veći uticaj imao na zdravi dio našega naroda.

Nema tog objašnjenja koje bi moglo da se uzme kao prihvatljivo da bi se objasnio fenomen bošnjačke izdaje od Abdića, preko Kebe...do ovih zadnjih izdaja Bektića i Tursunovića u Srebrenici.

Nema te političke opcije u Bošnjaka koja nije iznjedrila izdajnike, što govori da nije do politike nego do ljudi, do te greške koja se podkrade ili nam se podmetne, a da je nismo svjesni ili se bojimo da je na vrijeme uočimo.

Neshvatljivo je da Bošnjaci i poslije genocida u kontinuitetu tako olahko daju povjerenje nedokazanim i neprovjerenim osobama.

Neshvatljivo je kako se olahko na izbornim listama skoro svih političkih subjekata nađu osobe, koje treba da zastupaju interes države i naroda koju smo krvlju najboljih od nas platili, bez da su se ičim dokazali.

Problem izdaje je najopasniji problem sa nesagledivim posljedicama i uzalud sav uloženi trud odanih i poštenih ako se među njima nađe jedan izdajnik. I u vremenu agresije znale su propasti akcije koje su mjesecima planirane zbog izdaje, u miru zbog izdaje gubimo ono sto smo u vremenu agresije krvlju sačuvali, gubimo ono sto se izgubiti ne smije jer je to pravo žrtve da se njezina nevinost poštuje.

Poslije ove dvostruke izborne izdaje Srebrenice od strane kukolja u Bošnjaka vakat je da se zapitamo. Šta nam je činiti? Kako se ponijeti prema izdaji? Kako se boriti protiv kukolja, koji se nesmetano razvija i tendencijom da preuzme primat? Ko su osobe koje politički subjekti poturaju narodu na izborima kao nosioce emaneta? Ko treba snositi odgovornost i kakvu kad na izbornu listu ili neku od funkcija postavi osobu koja izda? Imaju li Bošnjaci vise pravo da ovakve genetske greške?

Kako to da se samo nama desi da nikad i ni u čemu i niti oko čega ne postignemo jedinstvo? Kako to da se uvijek nađe Bošnjak na prodaju, koji se ne osvrće na posljedice nego samo vidi vlastiti interes? Kako to da samo Bošnjaci rade protiv sebe, dok svi drugi rade za opći interes svojih naroda?

Zašto se jednom ne obračunamo sa izdajnicima?

Srebrenica je kolektivna briga i odgovornost svih nas. Niko nije amnestiran od borbe za Srebrenicu, prema tome svi smo odgovorni za ovo sto se dešava. Odgovorni smo i mi koji biramo, kome i na osnovu kojih kriterija i licnih zasluga dajemo svoj glas i omogućujemo im da donose odluke koje mogu biti i izdaja.

I zato, izdaja nije političko nego nacionalno pitanje i odgovornost je svakog od nas. Previše je spremnih na izdaju u ovom suženom prostoru borbe za opstanak.
Moramo se suočiti sa uzrokom kako ne bi imali posljedice. I Salko je samo posljedica teškog uzroka, koji se nejedinstvo i raspamećenost Bošnjaka naziva.