Da nije krajnje smiješno, istina je još žalosnija, da još mnogi i veći kriminalci sa Mijom Brajkovićem i njegovim inim saradnicima, nisu ni na pomolu ove liste optuženih pljačkaša i kriminalaca. Istina je da hercegovačko tužilaštvo i sudstvo u ovome kardinalnom i planetarnom slučaju kriminala, može raditi i djelovati po starinskom sistemu; “Kadija te tuži, kadija te sudi“ ništa drugo i ništa bolje od ove farse ne trebamo očekivati.

Da nam je naš Meša Selimović još živ, savjetovao bi nas da se kanimo ovih naših “ulizica“.
Ova voštana figura, poput svijeće koja sagorjeva, nikako da dogori i da se istopi. Ona je svakako u liku i nedjelima misterioznog premijera Fadila Novalića i njegovog ministra Nermina Džindića sa cjelovitom kvazi vladom Federacije BiH. Pored aktuelne afere “respiratora“ u kojoj je i glavni akter, glumac ili klovn, prethodila im je i planetarna pljačka, kriminal i korupcija u firmi Aluminij iz Mostara.

Svi oni zajednički, kao koalicioni korumpirani partneri, iz SDA i HDZ-a, ostaju i dalje opstaju, upravo zahvaljujući nedostojnom pravnom državnom sistemu, aktuelnom tužilaštvu i sudstvu.

Još uvijek, kao na kapaljke izlaze informacije o ovom misterioznom nekadašnjem lažnom “hercegovačkom divu“ proizašlom iz informativne kuhinje Gebelsovog, odnosno HDZ-ovog informativnog medija.
Vjerujem da javnost ne bi imala niti ove informacije, kakve čitamo u “Dnevnom avazu“ ovih dana, da minister Nermin Džindić nije njihov kadar i ispružena ruka i Fahrudina Radončića, kao i Fadila Novalića.


Tako izvještavaju o nekoj Skupštini dioničara Aluminija, kojoj i kakvoj, ako se zna da je firma i “gigant“ pali na koljena, da je zbog duga od pola milijarde maraca ista ugašena i nije u proizvodnji.
Navodno je, Koliko se može naslutiti došla neka nova firma kinesko- izraelske grupacije “ Abraham” koja koristi ili bolje reći i dalje “ harči “ našu imovinu i koristi postojeću infrastrukturu, šta hoće i kako je treba.

Znajući opet prema informacijama “Dnevnog avaza“ i ministra Nermina Džindića, isti su koristili postrojenja livnice i proizvodili legirani ruski aluminij, ali zahvaljujući i prethodnom vijeću ministara i Zvizdića, kao premijera, bez plaćanja carinskih dažbina.

Evo sada bi, kako to stoji u informaciji istih izvora preuzeli i pogon Anoda.
Dakle i dalje je aktuelno tajnovito iznajmljivanje tih pogona i cjelovite strukture postojeće infrastructure Aluminija, što dalje od saznanja javnosti.
Navodno da postoji i neki Nadzorni odbor, koji i čiji, sa nadležnostima daljeg mešetarenja sa imovinom Aluminija, koji zvanično i ne postoji.

Dokle će se naša “voštana i kvazi vlada“ i dalje tako ponašati i zašto to nikada nisu donijeli odluku o stečaju i sve iznijeli na vidjelo, o silnim i planetarnim lopovlucima i njihovim mahinacijama.
Veliki je lanac ovoga “kriminalnog kola“ sa njihovim akterima.

Da farsa za javnost bude istinski tragikomična, smiješne su i prispjele informacije da je neko hercegovačko tužilaštvo i pripremilo tužbu protiv Ive Bradvice.

Da nije krajnje smiješno, istina je još žalosnija, da još mnogi i veći kriminalci sa Mijom Brajkovićem i njegovim inim saradnicima, nisu ni na pomolu ove liste optuženih pljačkaša i kriminalaca.
Istina je da hercegovačko tužilaštvo i sudstvo u ovome kardinalnom i planetarnom slučaju kriminala, može raditi i djelovati po starinskom sistemu; “Kadija te tuži, kadija te sudi“ ništa drugo i ništa bolje od ove farse ne trebamo očekivati.

Analizirajući ovaj cjeloviti slučaj, mi radnici Srpske nacionalnosti koji smo protjerani iz firme kao psi, bez naknade niti jedne dionice, već godinama ukazujemo na naše zahtjeve . potrebe u riješavanju osnovnih ljudskih . radničkih prava.

Podnešena naša tužba sudu u Sarajevu, prije sedam godina, još uvijek se kiseli u ladicama predsjednika kantonalnog suda gospodina Vladimira Špoljarića, koji se bavi svojom “seks aferom“ a radnici, posebno srpske nacionalnosti zadnja mu je rupa na njegovoj svirali.

Dok se naše sudstvo i tužilaštvo poigrava sa našom sudbinom, dotle se i kvazi vlada Fadila Novalića i njegovih ministara, kao poslušnici I ulizice svoga koalicionog partnera HDZ-a, Dragana Čovića, Vjekoslava Bevande, Jelke Miličević i inih njihovih kadrovskih čimbenika, poput ajkula, igraju sa svojim ribicama u vlasti i ovoj nakaradnoj državi, sa diskriminacijom radnika srpske nacionalnosti.
Možda će i doći vrijeme da naša jedina domovina Bosna i Hercegovina i postane jedne godine i pravna država i eleminiše svaku diskriminaciju, ali nažalost naši radnici srpske nacionalnosti koji su gradili i proizvodili u firmi Aluminij će mnogi od njih i pomrijeti i neće dočekati taj svjetli dan.