Piše: BOŽIDAR PRORORČIĆ, književnik i publicista: Draga moja braćo Bošnjaci, jer ja ne umijem i ne želim da vas oslovljavam sem tako. Želim da sve godine koje su pred vama kao narodom budu ispunjene vašim ličnim prosperitetom. Da čuvate vaše ime, tradiciju, običaje, kulturu i vaš maternji bosanski jezik. Vaš identitet je glavni stub vašeg postojanja, posvetite se njegovom očuvanju. Ja vas sve srdačno pozdravljam dok u meni odzvanja pjesma Kemala Montena "Sarajevo ljubavi moja”. Crna Gora ona hrabra, časna, intelektualna i slobodna koju ne mogu vezati okovi i lanci uvjek će biti sa vama i uz vas. Provedite vaš dan u najljepšem duhu i tradicijama vašeg naroda.

Svake godine 28. septembar se obilježava Dan Bošnjaka, ovaj dan je najznačajniji u istoriji Bošnjaka jer se obilježava povodom odluke na zasijedanju prvog Svebošnjačkog sabora u Sarajevu, 28. septembra 1993. godine kojom je usvojena Deklaracija o vraćanju istorijskog nacionalnog imena Bošnjak umjesto dotadašnjeg etničkog naziva Musliman. Prošavši kroz mnoga teška i bolna razdoblja na uvjek nemirom Balkanu, Bošnjaci su postali jedan od naljepših konstituenata Crne Gore, ali sli i država nastalih raspadom Jugoslavije. Put njihove etničke, jezičke, kulturne, društvene posebnosti prošao je kroz teške istorijske periode negacija, osporavanja, asimilacije i zapostavljanja. Od početka devedestih na porstorima EX-YU, bili su proganjani, vodili su se ratovi posebno u BiH đe se na najbrutalnji način od srpskih okupacionih snaga izvršen genocid nad Bošnjacima, Srebrenice. Politika terora, i njihovi zločinci danas čame u Haškim ili drugim kazamatima širom Evrope da svjedoče o brutalnosti politike i ratnih zločina koju su vodili sa samo jednim ciljem a to je cilj uništenja Bošnjaka. Bošnjaci su autohton evropski narod koji vijekovima živi na ovim prostorima i dijeli ga sa svim ostalim narodima koji žive ovdje. Oni zajedno doprinose ljepoti i različitosti ali daju i posebnu draž Sandžaku.

Zato je i važan 28. septembra 1993. godine jer su se Bošnjaci uzdigli u bosansko i evropsko političko biće, svjesni sopstvenih nacionalnih atributa kao starog evropskog naroda i njegove moderne političke istorije koja se vezuje za državu BiH ali i za druge prostore na kojima žive. Ovo je jedan od najvećih nacionalnih praznika za Bošnjake u Crnoj Gori i svim državama u kojima oni žive. Bošnjački narod u Crnoj Gori dao je nesebičan doprinos ideji slobodne Crne Gore, na čijim temeljima je stvarana multietnička i multikulturalna Crna Gora. Pored svih izazova u prošlosti, Bošnjaci su na ovim prostorima uspjeli sačuvati svoj identitet, jezik, kulturu i tradiciju. Bošnjaci su kao narod uvijek podržavali progresivne snage Crne Gore i Crnu Goru u pravcu evropskih i evroatlantskih vrijednosti. No sadašnja politička nestabilnost u Crnoj Gori je za brigu kako Bošnjacima tako i svima drugima narodima. U državi u koj se nameće ideologija i dominacija SPC, i premijera koji više vremena provodi po crkvama nego u svom kabinetu, uz takozvanu zvaničnu politiku koja ne priznaje manjinske narode i koja ih smatra ,,nevjernicima” je nešto što je za brigu za svako demokratsko društvo.

Alija Isaković (1932-1997) istaknuti i čuveni bošnjački kulturni pregalac je u svom legendarnom govoru 27. septembra 1993. godine u tada opsadiranom Sarajevu dok su padale granate između ostalog je rekao:

"Poštovani Sabore, dame i gospodo, dragi bošnjački muslimanski narode.

Ne osjećam potrebu da sebi ili vama objašnjavam naše tradicionalno ime Bošnjak, ime našeg jezika bosanskog i ime naše zemlje Bosne i Hercegovine. Ja ga samo promoviram kao prirodno pravo na tradiciju.

Ovaj čin u kojem stojim pred vama, imenovat ću samo odgovornim. Mi nismo u prilici da biramo između dva dobra, već između tri zla. Ova odgovornost podrazumijeva dalekosežne posljedice i one posljedice koje mogu biti neposredne. Mi smo u ratu. Mi smo oči u oči s grubom stvarnošću i moja osobna pojava na ovom mjestu samo je rezultat te stvarnosti, a ne ličnih sklonosti, opredjeljenja ili namjera.

Ovdje je, u ovom trenutku, s obzirom na okolnosti, moguća svijest i savjest našega naroda. Svako od nas sada je i nešto više od onoga što je sam sa sobom. Nerazdvojni u onom što jesmo, bilo svojom voljom, bilo historijskom neminovnošću koja je pala u dio ovoj generaciji. U ovom prostoru s nama su svi naši živi – oni s puškom u ruci na kućnim pragovima i rovovima, oni prognani širom svijeta, i oni koji su preselili na ahiret, bilo kao borci ili kao civili, od djece u inkubatorima naših porodilišta do stogodišnjaka u našim staračkim domovima. Svi oni su šehidi jer su na Božijem putu bili svjedoci istine svojim životom i time stekli Božiju milost.

Ovdje smo kao na Sudnjem danu, s razlikom što račun polažemo sebi i onima koji će nas naslijediti – ujedinjeni surovim povijesnim prelamanjem; ovdje smo izjednačeni, bez regionalnih i stranačkih podjela, bez bilo kakve surevnjivosti i suparničkih nakana, svedeni pod jedan i jedinstven imenitelj onim načinom kako smo se rađali i kako smo umirali.

Ništa neće biti onakvim kakvim bijaše. Moramo sve ispočetka. Čisto i jasno kao sama priroda, bez licemjerja. Mi Bošnjaci smo historijski relativno iživljeni na ovim prostorima, širim od današnje Bosne i Hercegovine – vojnički, ekonomski i kulturno. Premda smo posljednjih 112 godina marginalizirani kao politički narod, fizički i ekonomski sistemski i nesistemski uništavani, kulturno nipodaštavani, vjerski satanizirani kao azijatsko-islamski relikt, jedini smo narod u evropskim prostorima bez nacionalnih institucija, s nacionalnim političkim poltronskim vrhom, s policijskom presijom nad vjerskom i svjetovnom inteligencijom, bez prava na nacionalno ime, jezik, književnost, društvene običaje i vjersku praksu, sa zavodljivim utapanjem u zamagljeno jugoslavenstvo koje je bilo kao čistilište za buduća nacionalna opredjeljenja, konačno – posljednjih dvadeset godina s nacionalnim imenom Musliman, što se uvijek moglo etnogenetski i politički relativizirati i problematizirati, te, prema potrebi, zloupotrebljavati, udaljujući nas terminološki od pojma o zemlji, porijeklu i jeziku.

Ovaj uzburkani historijski tok jedan je od uzroka što se u bošnjačko-muslimanskom narodu mogu sresti svi oblici krajnosti. Nigdje nisam sreo tako dirljivo dobrodušne, naivne i predane ljude beskrajno samopožrtvovane, spremne na svaku ličnu i kolektivnu žrtvu, i nigdje takve pojedince i skupine apsolutno uskogrude, beskrajno samožive, potkupljive, politički ljigave i, nadasve, opsjednute omalovažavanjem svega vlastitoga, vlastitoga imena, vjere, običaja, prošlosti. Ne nalazim tome nikakva opravdanja.

Draga moja braćo Bošnjaci, jer ja ne umijem i ne želim da vas oslovljavam sem tako. Želim da sve godine koje su pred vama kao narodom budu ispunjene vašim ličnim prosperitetom. Da čuvate vaše ime, tradiciju, običaje, kulturu i vaš maternji bosanski jezik. Vaš identitet je glavni stub vašeg postojanja, posvetite se njegovom očuvanju. Ja vas sve srdačno pozdravljam dok u meni odzvanja pjesma Kemala Montena "Sarajevo ljubavi moja”. Crna Gora ona hrabra, časna, intelektualna i slobodna koju ne mogu vezati okovi i lanci uvjek će biti sa vama i uz vas. Provedite vaš dan u najljepšem duhu i tradicijama vašeg naroda.