SRPSKA AGRESIJA I NA KULTURNU BAŠTINU BOŠNJAKA: PLANSKO I SISTEMATSKO OTIMANJE, SKRNAVLJENJE I POSRBLJAVANJE BOSANSKE SEVDALINKE

SEAD ZUBANOVIĆ: Pesimizam je psihičko stanje koje razara ljudski organizam. To su nepobitno ustanovili svi vrhunski liječnici. A osnov današnjih turbo folk muzičkih „ostvarenja“ su pesimizam, alkohol, droga i amoral! Bosanska omladina koja nije otišla u inostranstvo, izložena je prekodrinskom, opće prihvaćenom, ekavskom duševnom trovanju muzikom, potpomognutom i domaćim ostvarenjima na istom fonu. Tipičan primjer je „domaća“ pjesma „Kafanica laganica“, koja afirmiše alkohol sa obrazloženjem da su i naši stari pili, a mi samo nastavili!

Kod planiranog proširivanja svojih granica, Rimsko carstvo se, kao prethodnicom, obavezno koristilo svojim uhodama, ljudima koje su slali u države određene za naredno osvajanje. Njihov prvenstveni zadatak je bio da ustanove kakve pjesme pjeva narod koji tu živi. Estetska i kulturna vrijednost pjesama određivala je kasnije sudbinu tih ljudi. Vulgarne pjesme kao i one zasnovane na lažima, pesimizmu i primitivnim strastima, garantovale su progon i istrebljene narodu novoosvojene države. Isto tako, pjesme koje su imale svoje historijsko utemeljenje, duhovnu i književnu vrijednost i odisale životnom radošću, omogućavale su, po završenom ratnom sukobu, normalan nastavak života domicilnom stanovništvu čija su one bile baština! Danas je samo moguće nagađati do kakvih zaključaka su došli veliki filozofi tog vremena, o uticaju pjesme na duhovnost čovjeka i njegova moralna načela pa su dozvolili da stih i note odlučuju o pitanju života i smrti, bukvalno, fizičkom opstanku cijelih naroda!

Po završenom Drugom svjetskom ratu, u bivšoj Jugoslaviji, dugo se radilo na lektorskom posrbljavanju bosanskih sevdahlinki koje je podrazumijevalo izbacivanja iz tih pjesama svih imenica tipa „Allah“ i „Bog“ te muslimanskih ženskih i muških imena kao i statusnih titula, kao što su „aga“ i „beg“! Mada, na taj način „modifikovana“, ova vrsta pjesme nije bila rado slušana. Teme koje je obrađivala i mjesto njenog porijekla nisu joj baš bili neka preporuka. Kada je započela prozvodnja novih pjesama štampanih na gramofonskim pločama, u skladu sa ukusom većinskog stanovništva te zemlje, na tržištu su se počeli pojavljivati nosači zvuka naslova: „Dabogda ti zmija oči ispila“ pa „Čaše lomim, ruke mi krvave“, zatim „Proklet da je život cijeli“ i tako redom. Kafana je preko noći mnogima postala druga majka, a alkohol univerzalni lijek za ljubavne jade i probleme svih vrsta. Hronično bezvjerničko nezadovoljstvo postojećim stanjem te obavezno prizivanje prokletstva na sudbinu, sebe ili voljenu osobu koja je otišla u tuđi zagrljaj, bila je i ostala neuništiva matrica i kalup za nastanak mora pjesama tog tipa, sve do danas.

Ovih dana u glavnom gradu države Bosne i Hercegovine, Sarajevu, aktuelan je film o životu jednog od nekada vrlo popularnih pjevača i autora iz Srbije. Njegove numere naslova: „Prokleta je ova nedelja“, „Hej kafano muko, hej živote moja tugo“ pa „Rane moje, teške rane“ i mnoge druge, još su aktuelne na talasima radio i televizijskih stanica. Ali, ni istina da je on bio zagriženi kockar koji je za noć znao prokockati bogatstvo, da je živio, svojom zaslugom, promašen život, pio i otrovao bolešću svoje tijelo, nije spriječila publiku da saosjeća sa njim. Mnogi su i suzu pustili zbog njegove, navodne, filmski dotjerane, hude sudbine koju je on, za života kroz pjesme, hiljadu puta prokleo! On je najcrnjim pesimizmom obojio skoro svaki svoj stih i notu. Na taj način je, kao magnet, privlačio na sebe negativne životne silnice. To isto su u svojim žalopojkama učinile mnoge njegove kolege po mikrofonu. Ne bi bilo lijepo pominjati njihova imena, ali tragedije koje su doživljavali bile su zaista grozne. Grozne i bolne kao i njihove pjesme u kojima su ih svjesno ili ne, svejedno, naslutili...

Danas, kroz scenske nastupe i tv spotove skoro pornografskog sadržaja i poruke koje čujemo u pjesmama te vrste, jasno je da je moralno dno odavno probijeno. Životne smjernice mladima, svojoj publici, su još bestidnije nego prije. „Leći ću sa njim da ti se osvetim“, „Noćas mi se s tobom spava“, „Šta će žena sama u kafani“ ili „Ruzmarin nosim na reveru“, pjesma u kojoj mladoženja već na vjenčanju vara buduću suprugu, sigurno nisu boljitak.

Pesimizam je psihičko stanje koje razara ljudski organizam. To su nepobitno ustanovili svi vrhunski liječnici. A osnov današnjih turbo folk muzičkih „ostvarenja“ su pesimizam, alkohol, droga i amoral! Bosanska omladina koja nije otišla u inostranstvo, izložena je prekodrinskom, opće prihvaćenom, ekavskom duševnom trovanju muzikom, potpomognutom i domaćim ostvarenjima na istom fonu. Tipičan primjer je „domaća“ pjesma „Kafanica laganica“, koja afirmiše alkohol sa obrazloženjem da su i naši stari pili, a mi samo nastavili!

Grčki filozof Platon je rekao da je muzika moralni zakon i da ona daje dušu univerzumu, krila umu, let mašti i šarm životu! Njegova misao je i da bolja muzika stvara bolju državu. Možda se u tom promišljanju nalazi i odgovor što je naša država sada, ovakva kakva jeste.

Kada bi se na ovim našim prostorima pojavile rimske uhode, o kojima je bila riječ na početku taksta, nema nikakve sumnje kakva bi nas sudbina, zahvaljujući muzici koju slušamo, a Boga mi i pjevamo, poslije zadesila!