Neće ni Europa ni Amerika trošiti svoje vrijeme i riječ da uvjerava Vladimira Putina da mijenja svoj odnos prema Bosni. To mi Bošnjaci/Bosanci moramo uraditi sâmi. Uostalom, to svi rade i Europa i Amerika. Idu kod Putina u Moskvu.

DR. MUSTAFA CERIĆ: Nema drugog puta već da Bosna izravno razgovara sa glavnim gazdom, a to je Vladimir Putin, koji može da utječe na Dodikovog gazdu u Beogradu Vučića da odustane od razbijanja bosanske države i srpskog iredentizma. I nema drugog puta već da Bakir Izetbegović prihvati razgovor, ali ne i pregovor, sa Dodikovim gazdom Vučićem, bilo gdje i bilo kada, o neupitnosti suvereniteta i teritorijalnog integriteta bosanske države, uključujući i neupitnost centralnih bosanskih državnih institucija, koje su u službi entiteta, kantona i Brčko distrikta. Bošnjaci/Bosanci se ne smiju ni zatvarati ni ograđivati nikakvim zidovima.

Narode moj,
Dijelit nam je sudbinu zajedno i u dobru i zlu.

Nekad nam se čini da nam dobro okreće leđa, a zlo da nam pokazuje svoje zločasto lice.

Pitamo se a kad će doći obećana pobjeda?

Pobjeda je blizu pod uvjetom da zlo slomimo u samima sebi.

A to je, očito, mnogo teže nego pobijediti dušmana, koji je jak zato što smo mi slabi.

Dušman je jak zato što se mi zatvaramo u naš uski sokak, zato što se ograđujemo u naš mali duhovni i nacionalni tor.

Nije li naš veliki bosanski um Husein ef. Đozo govorio da se moramo otvarati prema svijetu duha i uma?

Jest, to je govorio Husein ef. Đozo mnogo ranije nego što danas ugledni turski novinar Mustafa Akyol upozorava muslimanski svijet da odustane od slijepih ulica, koje zatvaraju muslimanski um.

Možda je ponekad pametno zatvoriti vrata pred otvorenim dušmaninom, ali nikad nije pametno zatvarati vrata pred dokazanim prijateljem.

Dakako, uvijek je pametno zatvoriti usta dušmaninu prije nego se zlo iz njegovih usta posvuda raširi.

Uvijek je pametno ne otvarati usta kako se ne bi povrijedilo prijatelja.

Rusija nije naš prijatelj, ali jest prijatelj našim komšijama s kojima nam valja živjeti htjeli mi to ili ne.

To je sudbina Bosne, koju ne možemo i ne trebamo mijenjati.

Naprotiv, trebamo njegovati bosansku komšijsku ljubav i slogu. To je naš bošnjački/bosanski zadatak prvoga reda.

Baš zato što Rusija nije naš prijatelj, ali jest utjecajna na duhovno, mentalno i političko stanje naših komšija u Bosni, mi se Bošnjaci/Bosanci moramo otvoriti prema Rusiji kako bismo joj objasnili u čemu griješi prema Bosni.

Neće ni Europa ni Amerika trošiti svoje vrijeme i riječ da uvjerava Vladimira Putina da mijenja svoj odnos prema Bosni. To mi Bošnjaci/Bosanci moramo uraditi sâmi.

Uostalom, to svi rade i Europa i Amerika. Idu kod Putina u Moskvu. Onomad je podsekretarka Sjedinjenih Američkih Država Viktorija Nuland posjetila Moskvu.

Zašto? Pa zato što je Rusija važan igrač na globalnoj sceni. Možda nije svjetski, ali jeste regionalni moćni igrač, uključujući i Balkan.

Naime, Amerika je shvatila da nije dobro da se Rusija i Kina ujedinjuju protiv Zapada. Zato treba Rusiju udaljiti od Kine tako što će ju se približiti Europi i Americi.

To će, zasigurno, imati značajnog odraza na našu situaciju u Bosni i na Balkanu.

Mi to moramo znati na vrijeme. Moramo znati da se geopolitičke okolnosti mijenjaju jer kod velikih sila samo su interesi vječni.

Ne možemo očekivati da nas Rusija razumije preko Milorada Dodika. Niti možemo očekivati, uz svo uvažavanje, od predsjednika Turske Tajjiba Erdogana da se založi za Bosnu kod Putina. On uvijek najprije ima na pameti interes Turske.

Mi sâmi moramo uraditi stvari za sebe u neposrednom kontaktu sa Rusijom.

To smo, zapravo, morali uraditi odmah nakon prvog privatnog susreta Milorada Dodika sa predsjednikom Ruske Federacije Vladimirom Putinom.

Umjesto toga mi smo se ogradili od Rusije. Vrijeme je da tu ogradu skinemo. Vrijeme je da se Bosna otvori prema Rusiji kako bi objasnila Vladimiru Putinu da nije dobro da Aleksandar Vučić razgrađuje bosansku državu preko Milorada Dodika.

Nema drugog puta već da Bosna izravno razgovara sa glavnim gazdom, a to je Vladimir Putin, koji može da utječe na Dodikovog gazdu u Beogradu Vučića da odustane od razbijanja bosanske države i srpskog iredentizma.

I nema drugog puta već da Bakir Izetbegović prihvati razgovor, ali ne i pregovor, sa Dodikovim gazdom Vučićem, bilo gdje i bilo kada, o neupitnosti suvereniteta i teritorijalnog integriteta bosanske države, uključujući i neupitnost centralnih bosanskih državnih institucija, koje su u službi entiteta, kantona i Brčko distrikta.

Bošnjaci/Bosanci se ne smiju ni zatvarati ni ograđivati nikakvim zidovima.

Možda je rušenje berlinskog zida palo na naša krhka bosanska leđa, ali mi ne smijemo podizati bosanski zid da bismo se izolirali od Europe i svijeta, uključujući i Rusiju.

Amerika je naš dokazani prijatelj. Ali, to ne znači da možemo otvarati usta i čačkati tamo, gdje nam nije mjesto.

Zaista ne znam čemu služi priča u bosanskim medijima ovih dana o tome da je Metju Palmer (Matthew Palmer), specijalni izaslanik američkog State Departmenta za izbornu reformu u Bosni i Hercegovini, srpski zet te da je od kamena, teško može biti neutralan.

Kakve li gluposti i suicidne pameti!

Izgleda da smo majstori da od prijatelja napravimo neprijatelja, dok od protivnika nismo u stanju napraviti pobornika ili, u najmanju ruku, da ga uvjerimo da nam ne bude otvoreni dušman.

Ako iko, osobno mogu svjedočiti da nije ni pametno ni mudro čačkati po privatnim stvarima američkih izaslanika u Bosni.

Isto tako, mogu svjedočiti da nije ni pametno ni mudro zatvarati otvorena vrata prijateljstva, kao ni ne otvarati zatvorena vrata prema onima koji nam nisu prijatelji, ali bi mogli biti ako s njima otvorimo i iskreno razgovaramo u našu korist.

Neka ovo razumiju oni koji imaju otvoren duh i um, kao i oni koji nisu zalutali u slijepu ulicu – u ćorsokak, kako je govorio Husein ef. Đozo.