Autor: Šemso Agović

NJEGOŠEVA LJUBAVNA POEZIJA: RUŽA KASANOVA I NJEN MUJO ALIĆ KILOMETAR DO CILJA

ŠEMSO AGOVIĆ: Oni koji su lično doživjeli barbarski zločin rušenja Starog mosta u Mostaru, oni koji su taj čin uživo pratili preko tv ekrana, svjetska javnost i tadašnje međunarodne snage u BiH, znaju da je ova epizoda TV-kalendara HTV1 zlobna farsa. Ali, mladi naraštaji, koji gledaju svoj HTV, bezazleno misle da je bilo baš tako kako vide svojim očima i slušaju svojim ušima. A baš to se od njih traži.

U budućnost ulazimo natraške na osnovu slike prošlosti koju gledamo ispred sebe. Što jasniju sliku vidimo, to nam je korak sigurniji. Nejasnoće i varke na njoj će nas skrenut u pogrešan pravac; za pravi put moramo prošlost jasno vidjeti. Zato je istorija nauka i civilizacijska tekovina. Ona je sinonim za prošlost.

Istorija je podložna zloupotrebama. Najčešće se to radi svjesno, iz pragmatičnih razloga. Državni režimi je preko svojih medija rado falsificiraju i događaje iz prošlosti lažno predstavljaju. Tako utiču na formiranje svijesti svojih građana i javnog mnjenja.

HTV1 ima već dugi niz godina svakodnevnu, već kultnu emisiju TV-kalendar. Koncizni i sažeti prilozi se odnose na kulturno-istorijske događaje i ličnosti pretežno zapadnog hrišćanskog svijeta, kao i na krvavi raspad SFRJ.

Što se tog raspada tiče, prilozi su koncipirani tako da se očito vidi srpsko-crnogorska agresija na Hrvatsku i BiH. Detaljno je ekranizovana i uloga JNA, koju su Srbija i Crna Gora prisvojile i upotrijebile za agresiju. Osim izvjesne doze navijačkog stava u stilu „vaši-naši“ ovi prilozi su uglavnom korektni i objektivni; snimci su autentični i vjerodostojni. Sve dok nije došlo na red rušenje Starog mosta.

E, tada se poznati TV-kalendar izgubio, i na ekranu se pojavio neki kvazi-historijski program. Restauracija istorije. Falsifikat. Laž. Licemjerstvo. Hipokrizija.
Sjećate li se Bobanovog objašnjenja Tuđmanu oko toga šta se desilo sa Starim mostom: Nevrijeme jako udarilo, poglavniče, Neretva podivljala, a Most star i neprijateljski, nije izdržao, u paramparčad se srušio, jadao se Boban.

Nevjerojatno, nevjerojatno, vrtio je glavom Tuđman. Neretva…, hoće ona to…
Ovako nekako i HTV1 preko svog TV-kalendara prikazuje rušenje Starog, s tom razlikom što umjesto nevremena pominje Armiju Republike BiH.

Oni koji su lično doživjeli barbarski zločin rušenja Starog mosta u Mostaru, oni koji su taj čin uživo pratili preko tv ekrana, svjetska javnost i tadašnje međunarodne snage u BiH, znaju da je ova epizoda TV-kalendara HTV1 zlobna farsa. Ali, mladi naraštaji, koji gledaju svoj HTV, bezazleno misle da je bilo baš tako kako vide svojim očima i slušaju svojim ušima. A baš to se od njih traži.

U TV-kalendaru HTV1 objavljuje i sadržaje iz kulture zapadno-hrišćanskog svijeta, rekosmo, ali tu i tamo se osvrne i na Istok, onda kada urednici osjete zgodnu priliku. Tako je došao na red i Gorski vijenac. Himna slobodi! Pjesnik među vladarima i vladar među pjesnicima spjevao je tu književnu ljepotu – ukratko bi bio siže HTV-ove reportaže.

A svaki naš i vaš đak zna da je istina skroz drugačija. Đe može bit vjersko-ideološki pamflet himna slobodi! Gorski vijenac je književna Pandorina kutija: đe god je ubodete na antipoeziju naletite. Naprimjer pogibija Ruže Kasanove i njenog izabranika Muja Alića. Njegoš ih je usmrtio kao Shakespeare Romea i Juliju, ali ne na književan, već na nehuman, divljački način: čim su Njegoševi junaci čuli da Ruža uteče sa svojim Mujom oni polaze (!) u akciju likvidacije:

Ema kad čuh e ode u Turke,
već kud kamo ne bi razmicanja,
no za njima u potoč pođosmo.
Na Simunji stigosmo svatove,
te ubismo obadva Alića,
a kroz Turke nesrećnu nevjestu.

Njegoš koristi aorist „pođosmo“ ne zato što je polupismen pjesnik, koji ne zna da bi ovdje morao biti upotrijebljen glagol za radnju ćeranje tipa „planusmo“, „skočismo“, „jurnusmo“, „sinusmo“, „polećesmo“ – jer „pođosmo“ paše uz dobronamjerne odluke: pođosmo na utakmicu, na izlet –, već zato da naglasi ležernost u osvetničkoj nakani, jer Ruža ode za Turčina!

Njegoš zatim namjerno sladostrasno naglašava da ubiše obadva Alića, i namjerno daje do znanja da je u pitanju bezobzirna osveta. Taj književni vjersko-ideološki sadizam će se kasnije zalijepiti na Andrića, Kiša, Kulenovića kao i mnoge druge književnike iz naše školske lektire, koji će vjerno koračati Njegoševim stopama.

Ali, što je još gore, bit će paradigma zločina u agresiji na BiH od Foče i Srebrenice do Prijedora…
U stihu „a kroz Turke nesrećnu nevjestu“ evo primjera bezočne bezdušnosti: Njegoš ubica se ruga nevjestinoj sudbini nazivajući je tobože sa sažaljenjem nesrećnom, a sam ju je unesrećio! Jaka poezija, nema šta.

Za HTV1 je Gorski vijenac himna slobodi i uzvišena poezija. Pitamo se – znaju li ovi ljudi šta govore? Jesu li oni ikada otvorili Gorski vijenac ili pak samo neprofesionalno verglaju ono što su u nekadašnjoj zajedničkoj državi naučili u školama, a što im možda odgovara?
Kim biler.