Smiješno je i žalosno u ovakvim uslovima djelovanja, čuti od Visokog predstavnika OHR-a gospodina Šmidta, kada govori; „Da će se zalagati da Dodik dobije pare od Evropskih institucija, ali pod nekim njegovim uslovima“ (parafraziram ali istinito).

Za današnje vrijeme aktuelan pozdrav,
umjesto ustaškog već doživljenog: ZA DOM SPREMNI!
Evo ih, spremni su ovi veliko srpski rušioci, rođeni iz Ravnogorskih šuma i vrleti, pipci i papci naslijeđene pogubne ideološke matrice njihovih zločinaca i idola pomračenog uma.
Od njihove pameti iz akademije SANU, Dobrice i njegovog memoranduma, preko svoga Slobe i inih agresorskih zločinaca, do psihijatra Radovana, izludili su do psihopata, sa potrebnom njegovom terapijom iz dalekih Engleskih kazamata.

Do današnjih dana, sa ostatkom ovih pipaka i papaka, velikih Srba, ne i bosanskih, već tzv. “dodikovaca“ prema svome guslarau, despotu i diktatoru, kriminalcu i šverceru sa beogradskih ulica,koji bi htio da bude Srbijanac.

Milorad Dodik, svojom ogavnom i razarajućom politikom, nacionalističkim stavovima i odnosima, uz pomoć istomišljenika i lucidnih poslušnih ulizica iz luđačkog miljeja, po definiciji Meše Selimovića, rovare i urušavaju našu jedinu i zajedničku domovinu Bosnu i Hercegovinu:

“Ulizice - to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost.” /Meša Selimović/

Kako piše akademik i ekspert za Ustav, Omer Ibrahimagić:
„Dodik nije ni pročitao Dejtonski sporazum, a odgađanje usvajanja zakona o formiranju entitetskih institucija i otimanju nadležnosti od BiH vidi kao predizbornu taktiku.
Da bi mogao usred te propagandne aktivnosti za izbore potencirati čitavu tu stvar, da bude svježa. Da je to uradio sada, to bi izbledjelo za šest mjeseci, a njemu je potrebno da dobije izbore i opstane u politici. Ipak, takve aktivnosti idu na štetu građana iz bilo kog naroda“. /završen citat/
Uz svu zahvalnost međunarodnim faktorima, koji od Amerike do Evrope, žele dobronamjerno da nam pomognu u cilju normalnog funkcionisanja institucija države i njenoga ubrzanog puta za Evropsku uniju i NATO, uz ovako neprijateljsko i rušilačko djelovanje domaćih aktera sa Miloradom Dodikom i saradnicima, otežan je put normalizacije.


Sasvim jasno i druge snage otpora tzv. desničari ili nacionalisti, koje Evropa obiluje, od Orbana, Janše, Vučića, Milanovića i inih, podržavajući ove razaračke aktivnosti prestavnika RS-a sa Dodikom na čelu, otežavajuće su mogućnosti dogovora i napredka u zajedničkom suživotu.

Uzaludni su napori gospode Eskobara, Palmera, ambasadora Nelsona, Satllera, Varheljija i inih međunarodnih zvaničnika, kada se na unutrašnjem planu u Bosni i Hercegovini ništa pozitivno ne čini.
Stalno se u prazno spominju i neke sankcije, ali njih na vidiku nema pa nema.

Postavlja se jedno najjobičnije pitanje od građana ove napadnute države, zašto međunarodni faktori koji žele nama dobro ne uvedu odmah zabranu političkog djelovanja, pod hitno, svim ovim našim „štakorima“ od Dodika sa saradnicima, Čovića sa saradnicima i inim drugim našim znanim „krticama“ iz institucialnog djelovanja od parlamenta do pravnih institucija.

Smiješno je i žalosno u ovakvim uslovima djelovanja, čuti od Visokog predstavnika OHR-a gospodina Šmidta, kada govori; „Da će se zalagati da Dodik dobije pare od Evropskih institucija, ali pod nekim njegovim uslovima“ (parafraziram ali istinito).

Da ironija našeg suživota i svakodnevnih aktivnosti mora biti još tužnija i tragikomična, kada slušamo svakodnevno, da tužilaštvo „fol“ poziva na saslušanja ove gore sa slika brojne aktere, po onoj narodnoj: „Tresla se gora, a rodiće se miševi“ koji će i dalje i nepodnošljivije glođati našu već osiromašenu državu i njene građane.

Međunarodna zajednica, koja nam misli dobro, mora znati i biti razumna da nama sreće i dostojanstvene egzistencije življenja nema bez građanske države i da se suzbije ova jeziva nacionalistička euforija, sa Dodikom, Čovićem, Vučićem, Milanovićem i inim njihovim istomišljenicima.

Moraju znati da nas nacionalizam ubija i da je gori od svakog fašizma, za kojeg smo smatrali da smo ga u našoj prošlosti uništili, nažalost.