Muftija Akademik dr. Muamer Zukorlić (1970 – 2021) Sjećajući se na ovog bošnjačkog i sandžačkog velikana, velikana našeg vakta, želim da kažem da je do danas bilo malo ljudi koji su na tako neuobičajen, neočekivan, nestandardan i nadasve originalno inteligentan način podigli najširu javnost i stavili je u jedan dinamičan proces, bacajući pri tom sasvim novo svjetlo na ljudsku slobodu i dostojanstvo čovjeka, zajednice i naroda, kao što je to učinio rah. Mufti.

---

U New Yorku, u Bošnjačkom islamskom kulturnom centru Richmond Hill, 18. decembra 2021., održano je večer sjećanja “Velikan našeg vakta” posvećeno rahmetli Muftiji Akademiku dr. Muameru Zukorliću (1970 – 2021). U višesatnom trajanju programa, besjedili su o njegovom liku i djelu specijalni musafiri muftija dr. Mevlud-ef. Dudić, predsjednik IZ u Sandžaku i Srbiji, muftija dr. Aziz-ef. Hasanović, predsjednik Mešihata IZ u Hrvatskoj, kao i prijatelji iz bošnjačke i albanske zajednice.
Uz 49. dan od preseljenja rah. Muftije Zukorlića, u nastavku je obraćanje gl. urednika Bošnjaci.Net.

---

ESAD KRCIĆ: Gradeći Islamsku zajednicu kao visoko organizovanu i jaku instituciju, praktično je dokazivao da je Islam na domovinskom prostoru Bošnjaka i drugih muslimanskih naroda Balkana živ i da je tu duboko i neuništivo ukorijenjen. Gradeći obrazovne institucije, od vrtića, preko Medrese, FIS-a do Internacionalnog univerziteta, gradio je kulturu institucionalnog vraćanja Knjizi, imperativu Kur’ana Časnog; Ikre’bismi rabbike, ali i kao središta naše duhovnosti i kulture u širem smislu te riječi, osnivajući ujedno BANU, Maticu bošnjačku i druge institucije.

GOVORIO JE NAŠE MISLI: - Većina od nas, posebno onih koji pripadaju generaciji koja je živjela u vaktu i prostoru gdje se riječ sloboda prevodila razmišljanjem kako otići sa svoga vjekovnog ognjišta, kada bi razmišljali o Muftiji, Akademiku dr. Muameru Zukorliću, slušajući ili čitajući njegove govore, gledajući njegove televizijske nastupe, imali smo takav utisak da on ustvari govori naše misli, izgovara naše riječi koje su se negdje bile sakrile u nama, da on otvara i čini jasnim naše zamagljene vidike… On je svojim javnim govorom na neki neobjašnjiv način oživljavao sve ono što smo ljubomorno čuvali u sebi, što se zove kulturom jednog naroda a što je u njegovoj javnoj riječi dobijalo potvrdu onog našeg najintimnijeg osjećanja o kulturi visokih vrijednosti, čvrsto utemeljenoj na Božjoj riječi, o kulturi koja je ljudski istinito i ljudski pravedno mirila sve žive i potencijalne konflikte u našem susretu sa drugim narodima i njihovim kulturama.

Danas sa ove distance postavljamo brojna pitanja o tome kuda bi -, i u kojem duhovnom, vjerskom, ekonomsko-socijalnom i intelektualnom pravcu naš sandžački, ali i šire naš bošnjački narod, krenuo i stigao da mu Allah dž.š. nije podario ovog čovjeka koji je u te nepune tri decenije bio među nama i bio naš lider.

Sjećajući se na ovog bošnjačkog i sandžačkog velikana, velikana našeg vakta, želim da kažem da je do danas bilo malo ljudi koji su na tako neuobičajen, neočekivan, nestandardan i nadasve originalno inteligentan način podigli najširu javnost i stavili je u jedan dinamičan proces, bacajući pri tom sasvim novo svjetlo na ljudsku slobodu i dostojanstvo čovjeka, zajednice i naroda, kao što je to učinio rah. Mufti.

ČOVJEK BEZ PRAZNOG HODA: Za Muftiju su pored ostalog rekli i da je to čovjek bez praznog hoda. Od početka kada je zadužio Mešihat Sandžaka 1993., pa sve dok se njegova duša vratila svome Gospodaru, Allahu dž.š., 6.novembra 2021., on je neumorno radio, iz dana u dan, gradio institucije, vakufe, i u njima i oko njih slobodne ljude, i rušio pogrešne navike u kojima su nas već bili uspavali i pripremili za potpuni nestanak. Brzo je, već na samom početku svog djelovanja stavio svima do znanja da se ne miri i ne može prihvatiti duple standarde i selektivnu primjenu zakona, i pokazivao svoju reakciju. Nije prihvatio i nikada se nije mirio sa već usvojenim pravilom da se sloboda muslimana na Balkanu, u Bosni, Sandžaku, Kosovu i šire, mjeri jedinicama preživjeli i nepreživjeli, te da su muslimani kulturno inferiorni i stoga osuđeni na nestanak, što je bila praksa genocida u kontinitetu provođena od strane komšija i susjeda kroz stoljeća iza nas. Gradeći Islamsku zajednicu kao visoko organizovanu i jaku instituciju, praktično je dokazivao da je Islam na domovinskom prostoru Bošnjaka i drugih muslimanskih naroda Balkana živ i da je tu duboko i neuništivo ukorijenjen. Gradeći obrazovne institucije, od vrtića, preko Medrese, FIS-a do Internacionalnog univerziteta, gradio je kulturu institucionalnog vraćanja Knjizi, imperativu Kur’ana Časnog; Ikre’bismi rabbike, ali i kao središta naše duhovnosti i kulture u širem smislu te riječi, osnivajući ujedno BANU, Maticu bošnjačku i druge institucije.

Posebno je bio koncentriran na vraćanje oduzetih vakufa od režima u prošlosti, ali i istovremeno vraćanju kulture vakufljenja imovine od strane muslimana, čestitih i dobrih Bošnjana, odnosno na podizanju svijesti među njima o značaju vakufa.

SANDŽAČKO KORAČANJE IVICOM: Govorio je Muftija Zukolić, da su Bošnjaci i uopće muslimani u Sandžaku porobljeni primarno kroz političke mehanizme moći, te da je obavezno političko udruživanje i djelovanje kao odgovor na uskraćena prava.

Govorio je i isticao, da mi koračamo tamo gdje je jedino bilo slobodnog prostora, a to je samom ivicom, gdje je bilo najopasnije, gdje samo rijetki koračaju. Politika je bila sredstvo da vrati Sandžak Sandžaku kojeg su drugi političari već bili prognali iz Sandžaka. I vratio ga je.

Na izazov: “Skini ahmediju i uđi u politiku”, on je ahmediju podigao visoko! -, a u politiku je ušao sa ahmedijom na glavi kandidujući se za predsjednika Srbije, države koja je samo par decenija unazad izvršila oružanu agresiju na Bosnu i Hercegovinu, i kažnjena blago, ali kažnjena od najvišeg suda na Planeti za nesprječavanje genocida nad Bošnjacima. Nije Mufti ušao u politiku onim prostim prihvaćanjem nepisanih prljavih pravila politike, on, Mufti, je u politiku unio selam i etiku, poručujući svima da je njegova i naša politika - politika slobode i pravde, odnosno politika pomirenja ali isključivo na principima pravde, kao najveći izazov prostora i vremena u kojem i na kojem danas živi bošnjački narod.



Dok je bio među nama i sa nama, imali smo razlika u stavu prema njemu i njegovom radu. Neki među nama su ga voljeli i bezrezervno podržavali, neki su šutjeli, neki gunđali, neki hijenski gibetili.

IME BOŠNJAČKO, SANDŽAKA I BOSNE PODIGAO VISOKO: Danas, kada on više nije sa nama, mi koji smo ga za života poštovali i podržavali, jedinstveni smo u stavu da je on bio naš Muftija, naš lider i naš velikan koji je naše bošnjačko i ime našeg Sandžaka i Bosne podigao visoko.

A oni, oni koji su ga gibetili, neka sada gibete svoje šefove iz podmuklih srpsko-crnogorskih genocidnih kuhinja i bošnjačkih štetočina koji su ih slijedili i druge nagovarali. Jasno je, ako se ne pokaju, do kraja će ostati licemjeri i pogane hijene koji su sa neprijateljskim psima pokušali ujesti sandžačkog lava. Mi znamo ko su i koji su! Vallahi, nisu uspjeli, jer naš velikan i sandžački lav je trčao nedostižni intelektualni i akademski maraton. A sada svi vidimo zašto je hitao u tri decenije svoga rada. Sada znamo zašto ga svi drugi nisu mogli stići! Sada znamo zašto su mu podmetali nogu.



Ogromno prisustvo na dženazi od pazarskog Trga Isa bega do tutinskog Orlja, najbolje govori o veličini Velikana našeg vakta. Kažu, bilo je onih koji opravdano nisu mogli stići, a bilo je i onih kojima daljina nije predstvaljala problem da prevale daleki put, selamom, nošenjem ili makar dodirom mubarek tabuta da se halale sa svojim Muftijom. Bilo je i onih koji su imali obavezu prema Muftiji jer ih je opismenio-, ali nisu smjeli od svojih šefova, bilo je onih koji su se zabavili o svome jadu u strahu od samih sebe da ne ostanu bez stolice…

…I tako, dok su babo Mehdija i majka Nurka zatečeni velikim iskušenjem, i u porodičnoj kući dočekivali musafire sa svih strana dunjaluka da im izraze hatarnamu, žuti mačak ležao je i povremeno i poskakivao uz frišku humku Muftijinog mezara, osjećajući njegovu blizinu i toplinu. Tako su ga zaticali mnogi koji su zijaretili mezar na porodičnom mezarju u Orlju.

Hvala Ti, Mufti!

Hvala Ti za vakufe, institucije, uspravljanje kičme Bošnjacima, ukazujući im da se kičma povija samo pred Allahom dž.š.. Hvala ti za izgovorene riječi, napisane harfove koje si udefterio u djelima. Također Ti hvala i za objavljene autorske tekstove na Bošnjaci.Net.

Molim Allaha dž.š. da našeg Muftiju podigne visoko u Džennet firdevsu. Amin!

Es’selam alejkum!

Tekst i slike:
AKADEMIK MUFTIJA MUAMER-EF. ZUKORLIĆ - VELIKAN UMMETA, O KOME ĆE IZUČAVATI, GOVORITI, PISATI FILOZOFI, SOCIOLOZI, TEOLOZI, POLITIČARI...

Foto galerija: