OMER ŠARKIĆ: Stabilna većina je prosto nemoguća sa aktulenim premijerom, kojeg Demokratski front od početka mandata ruši. Bezrezervnu podršku Vladi jedino još daju Demokrate i Prava Crna Gora, što je deset poslanika od 81. Od događaja na Cetinju i pokušaja smjene ministra Sekulovića i direktora policije Brđanina, te pokušaja stvaranja nove većine bez URA-e, Krivokapić je izgubio podršku i Abazovića.

URA je izgleda, najzad, prelomila. Osim onih nacionalno ostrašćenih i crkvom opijenih koji to ne žele da vide, zna se da ova Vlada odavno nema podršku parlamentarne većine, ni većine u javnom mnijenju, što su pokazala sva relevantna istraživanja sprovedena u posljednjih nekoliko mjeseci. Mučenje sa blokadom Vlade traje predugo, ali niko iz parlamentarne većine nije imao petlje da jasno i glasno kaže „car je go“ i pokrene proceduru za izglasavanje njenog nepovjerenje. Očito je da je aktualna Vlada izgubila i podršku međunarodne zajednice, što se vidi iz neubičajeno otvorenih izjava njenih zvaničnika, koji sugerišu da je Crnoj Gori potrebna stabilna većina, koju aktuelna Vlada, očito je, odavno nema.

Stabilna većina je prosto nemoguća sa aktulenim premijerom, kojeg Demokratski front od početka mandata ruši. Bezrezervnu podršku Vladi jedino još daju Demokrate i Prava Crna Gora, što je deset poslanika od 81. Od događaja na Cetinju i pokušaja smjene ministra Sekulovića i direktora policije Brđanina, te pokušaja stvaranja nove većine bez URA-e, Krivokapić je izgubio podršku i Abazovića.

Uglavnom, jedna velika šansa i nada je neslavno propala. Dok čekamo drugu, sve više mladih samo gleda način kako da pobjegne odavde. U borbi za srpsku, odnosno crnogorsku Crnu Goru, a ne demokratsku i prosperitetnu za sve njene građane, ona je postala i sve više će postaje staračka Crna Gora. Tako je u svim državama regiona, čiji je zajednički imenitelj, pored ostalog, taj, što ih sve vode beskompromisni borci za nacionalne interese – staraca, uz nesibičnu pomoć i podršku crkve, ali i džamije.

Međutim, za razliku od DF-a koji je svakodnevno otvoreno rušio Krivokapića od juna mjeseca – na priču, URA je odlučila da za obaranje Vlade najprije stvori kakve-takve preduslove, a to je potpisivanje memoranduma sa strankama nacionalnih manjina i SNP-om, pa tek onda uđe u taj proces. Iako izgleda i predstavlja se naivnim, Krivokapić je, shvativši da se ipak bliži kraj njegove Vlade i njega kao premijera, krenuo sa predizbornim programom „Evropa sad“, koji je osuđen na propast, a za što će biti okrivljena neka nova većina i Vlada.

Na fonu tog nerealnog i populističkog programa, u kome se minimalna cijena rada podiže za skoro 100%, vraćaju naknade za majke sa troje djece, uvode dječiji dodaci za svu djecu, planira povećanje minimalne penzije na 200.00 eura, Krivokapić je napravio dobru marketinšku osnovu za stvaranje buduće partije. Cijena ga očito nije interesovala. A ona će biti, plašim se, ogromna, i platićemo je svi.

Formiranjem nove Vlade ući ćemo u period nove nestabilnost i protesta, a izbori nas čekaju vjerovatno na jesen. Oni su svakako nepohodni i treba ih organizovati što prije, čim se steknu osnovni uslovi. Do tada i očišćeni DPS može postati prihvatljiv koalicioni partner, iako mnogima to trenutno izgleda nezamislivo. Stalne svađe u aktuelno većini i Vlada koja je kao i DPS-ova bila vlada polovine građana – ili čak manje, u protekloj godini se pokazala kao loša alternativa. Toliko loša, da je i DPS postao prihvatljiva opcija čak i dijelu građana koji su se trideset godina borili protiv njega.

Znam da poštovani narod, braća i sestre, ne bi mijenjali ništa, jer su njihovi idoli Krivokapić, Bratić, Mitrović i slični, a Crkva i srpstvo vrhovna demokratska vrijednost. Možda je to dobitna karta na koju igraju Demokrate, do skoro prihvatljiva alternativa za građane svih vjera i nacija, a od izbora uzdinaca poštovanog naroda, braće i sestara, crkve posebno? Vidjećemo uostalom, već na jesen, najvjerovatnije.

Uglavnom, jedna velika šansa i nada je neslavno propala. Dok čekamo drugu, sve više mladih samo gleda način kako da pobjegne odavde. U borbi za srpsku, odnosno crnogorsku Crnu Goru, a ne demokratsku i prosperitetnu za sve njene građane, ona je postala i sve više će postaje staračka Crna Gora. Tako je u svim državama regiona, čiji je zajednički imenitelj, pored ostalog, taj, što ih sve vode beskompromisni borci za nacionalne interese – staraca, uz nesibičnu pomoć i podršku crkve, ali i džamije. (pcnen.com)