Šta nam rade jedan i drugi, kao i njihovi istomišljenici, najveće štetočine i glavni rušilački faktori sistema i države, koju istinski mrze, jer je nisu mogli osvojiti u agresijama u ratu, a posebno su i sada u miru nemoćni, da kao recidivi njihovih prethodnika iz Blajburga i Ravne gore, pokušavaju da dokrajče sve nakane pogubnog i suludog ideološkog scenarija njihovog Poglavnika i Vožda iz Karađorđeva?

Svakodnevno slušajući, čitajući medije i prateći našu politiku, možemo se veoma lako i jednostavno uvjeriti kako je zla, koliko je netrpeljivosti, mržnje, nepodnošljivosti i animoziteta, što za mnoge individue i razno-razne medije postaje i uzor neke potrebe ili koristi.

Sve u svemu, tužno i žalosno ili tragikomično u našoj komunikativnoj realnosti, što reklo bi se nije tako nikada bilo.

Teško je još uvijek u našim uslovima doći do istine,jer svaka strana ima svoju istinu, kako kaže latinska; Veritas amare est / Istina je bolna, ali kako i za koga.

Stavovi i mišljenja koja se iznose u javnost, obiluju zlobom, malicioznošću, cinizmom, netrpeljivošću, prostaklukom, nacionalističkom retorikom, tako je to postala opasna retorika mentalnog sklopa pojedinaca i stranačkih prestavnika na svim nivoima vlasti.

Upravo, trenutno slušajući emisiju TVN1 „U Fokusu“ sa mladim učesnicima i prestavnicima, recimo stranaka SDA, HDZ-a, SDP-a i Nebojše Vukanovića ispred oporbe stranaka iz RS-a,bilo mi je neprijatno i njihovo razmišljanje i pozivanje na nemile događaje iz prošlosti iz agresivnotg perioda, umjesto da se ta naša mladost na neki način okrene našoj zajedničkoj boljoj budućnosti za sve naše građane.
Kako to lijepo objašnjava u listu „Oslobođenje“ uvaženi Zlatko Dukić:

„U tekućoj bosanskohercegovačkoj krizi, za koju već i ptice na grani znaju da je najveća od Deytona, isto onoliko koliko se neki prave slijepi i gluhi pred pitanjemn gdje su joj uzroci i ko su joj ključni nosioci, jedna od njenih najizraženijih praktičnih manifestacija je nepoderiva inspiracija za proizvodnju, podsticanje i širenje zlobe, kao uvoda u bolesnu mržnju. Nacionalnu i nacionalističku, najprije i najviše.

Praktično nema dana a da nas mediji i portali na to ne podsjete, tačnije da ne potrče da nas iscrpno obavjeste o tome da, paralelno s bezgraničnom glupošću koja nas decenijama jaše u društvu i politici, granice nema ni u aktivnosti fanatičnih, notorno izopačenih i neizlječivo upornih protagonista zlobe i mržnje“. /završen citat/

Primjeri i likovi su brojni, trebalo bi mi isuviše prostora i vremena za sve konkretne analize, ali za mene kao građanina grada „slučaja“ Mostara, kao domaćeg patriotu i domoljuba jedine mi domovine Bosne i Hercegovine, iz sredine sa ogromnom i neviđenom torturom, uz prevaziđenu dvojnu agresiju sa istoka i zapada, ne mogu se osloboditi mračnog i sramnog djelovanja, naših susjeda HDZ-ovih Hrvata iz grada i šire regije Hercegovine.

Prije svih velika nacionalistička stranka HDZ i n3eni kadrovi sa doglavnikom i Tuđmanovim uzorom, Dragan Čović, u svome biću i ponašanju je isključiva veliko hrvatska nacionalistička stranka, a tako se ponašaju i njeni kadrovi u vlasti naših institucija na svim nivoima.

Tako su prije neki dan, njihovi Evropski parlamentarci boravili u Mostaru, sa Željanom Zovkom, bivšom ambasadoricom BiH, sada kao prestavnica Hrvatske u Evropskom parlamentu, koja u ovome gradu nama građanima iznosi notorne laži, o ugroženosti Hrvata u BiH.

Ona i njene kolege, našli su u ovome gradu Mostaru, upravo Crkvu gdje će se nepristojno svome Bogu pomoliti, čak bi im zamjerila i njihova Gospa iz Međugorja o lažima i neistinama, njiovih razmišljanja i laži.

Ako je, istinski neko bio ugrožen u ovoj državi BiH, svakako su to građani ovoga grada, tzv. famoznog stolnog grada njihove zločinačke Herceg Bosne, kao i šire regije Hercegovine, upravo gdje su kadrovi HDZ-a u vlasti ovih Kantona.

Diskriminacija i majorizacija je već godinama od Dejtona do danas je prisutna u institucijama vlasti i svim porama društvenog života.

Svakako takva teza i razmišljanje je prije svega, bolesna politička ambicija njihovog čelnika ili Franjinog poslušnika u ovome gradu i državi, orguljaša Dragana Čovića, takvog kriminalca i moćnika, koji je bio u stanju mijenjati i tok rijeke Radobolje radi svoje „znojem i kriminalom“ stečene vile u mostarskim Barama.

Kao što je njegov poglavnik Franjo bio „grobar" bosanskih Hrvata, sa sigurnošću se može reći da je on „grobar“ hercegovačkih Hrvata.

Činjenice ukazuju, da je stvorio i dobre i prisne partnerske ili partnerske koalicione odnose, udruženog zločinačkog i agresorskog poduhvata, na temeljima ideološke matrice, ustaško- četničkih ubitačnih i osvajačkih odnosa, iz scenarija Tuđmana i Miloševića iz Karađorđeva, ali sa svojim gmizavcem i „rušilačkim blizancem“ guslarom iz Laktaša, Miloradom Dodikom.


Šta nam rade jedan i drugi, kao i njihovi istomišljenici, najveće štetočine i glavni rušilački faktori sistema i države, koju istinski mrze, jer je nisu mogli osvojiti u agresijama u ratu, a posebno su i sada u miru nemoćni, da kao recidivi njihovih prethodnika iz Blajburga i Ravne gore, pokušavaju da dokrajče sve nakane pogubnog i suludog ideološkog scenarija njihovog Poglavnika i Vožda iz Karađorđeva?

Onaj „patološki tip“ iz Lkataša, kao veliki Srbin, Milorad, bez terapije svoga doktora iz Engleskog kazamata htio bi pomoći i svome blzancu Draganu i njihovim ustaškim sljedbenicima, za vaskrsnuće zločinačke tvorevine Herceg Bosne, kao znak zahvalnosti za sva činjena nedjela, ubistva i zloglasne jame svojih sunarodnjaka sve do Jasenovca i brojnih stratišta.

Nažalost, u svojoj patološkoj bolesti ambiciozno, istinski bolesnog političara, Dragan Čović, je u cjelosti ovom boljkom zarazio i svoj hrvatski rod i sve svoje kadrove u vlasti, da za svoj neuspješni pohod i kandidaturu u Predsjedništvo, isključivo okrivi domoljuba, patriotu, humanistu i „Zlatnog ljiljana" Željka Komšića, jer mu se kao „stameni kamen" stavio na branik odbrane njihovih rušilačkih nakana na našu domovinu i njene vrijednosti'

Dvije su mu želje iskazane u njegovim nakanama, da po njegovom zakonu bude izabran kao vječiti član Predsjedništva BiH, kako bi zajednički sa „blizancem“ iz Laktaša, oživotvorio svoju zločinačku tvorevinu Herceg Bosnu i da se lakše podnese sva priča o genocidnoj tvorevini Republici srpskoj.
Zato, nije čudno kada se ovih dana čitaju i svi hrvatski mediji, sa takvim bljuvotinama i zlobom, pogrnim riječnikom, kako to veli naš narod: „Niti pas sa maslom ne bi polizao“ u napadima na našeg Željka Komšića.

Svakako je ulje na vatru, dolio i veličanstveni, poštovani i uvaženi kod katoliko i cijelom svetu, Božiji izaslanik na zemlji, Papa Franjo, svojom izjavom: „Komšić je dobra osoba“!