Ljudi iz Republike Srpske žele da se oslobode tog strašnog balasta. Žele da budu normalni ljudi, ali čekaju da se kvantitet pretvori u kvalitet. A koji događaj će biti povod da se stvari promijene, ne zna se

U periodu 1997 - 2009. vodio sam tri projekta vezana za čovjekov uticaj na atmosferu, čiji su učesnici bili stručnjaci iz cijele Bosne i Hercegovine. U tom periodu najmanje deset puta sam bio u Banjoj Luci, najvećem gradu Republike Srpske i sjedištu vlade Republike Srpske. A bilo je i sastanaka vezanih za zaštitu okoline gdje sam bio jedan od članova delegacije Federacije BiH. Dolazi iz “muslimanskog” Sarajeva, ekspert koga tamo cijene, a ima ime i prezime srpsko, još je vođa projekta. Bile su primjetne reakcije u Banjoj Luci.

Ono što je na mene ostavilo utisak, i danas se sjećam toga, bilo je sljedeće. Kada se nađem nasamo sa nekim od eksperata iz Republike Srpske ili ako se radilo o manjoj grupi koju je trenutno napustio šef, veoma upadno su mi stavljali do znanja da oni nisu četnici, da nisu zločinci, da su normalni ljudi, da pripadaju Bosni i Hercegovini. Nije tu bilo nekog dužeg razgovora da bi se spontano dotakli te teme. Koristili su kratak trenutak direktnog kontakta, bez svjedoka ili bez šefa da kažu šta im je na srcu. Osjećao sam da imaju snažnu želju da to ispuste iz sebe. Drugo što sam primijetio bilo je poštovanje prema Sarajevu, kao glavnom gradu države. Tražili su priliku da mi se pohvale da su nekada (prije rata) bili u Sarajevu.

SVI SU UCIJENJENI: Danas su građani u entitetu Republika Srpska u težem položaju ikada do sada. Svi su ucijenjeni, od vrha do dna. Ne smiju reći da ne podržavaju zločine učinjene u njihovo ime, da žele normalnu državu Bosnu i Hercegovinu, da žele da normalno žive, da žele da žive bolje. U Republici Srpskoj izgrađen je cijeli sistem ucjene ljudi. Svako ima nekoga ko kontroliše šta misli, šta govori, šta radi. A ako ne sluša vođu (sjetimo se kako se vođa kaže na njemačkom jeziku), može da ostane bez položaja, bez plate. Može da ostane bez egzistencije. Kada su nakon Drugog svjetskog rata pitali one što su ubijali u zloglasnim logorima zašto su to činili, odgovarali bi da su to radili zbog radnog mjesta, zbog plate. Teško je biti fin, normalan, čovječan i ostati bez plate za sebe, za porodicu, za djecu, ako je uspostavljen takav grozan društveni sistem.

Dokle? Ukoliko zagrijavate vodu, temperatura vode raste: 45, 46, 47o. Još zagrijavate; 97, 98, 99o. I onda još za jedan stepen i voda proključa. Ko je čitao Engelsa i Hegela, zna kako se to zove. Uglavnom, ukoliko dolazi do promjene kvantiteta, u jednom trenutku dolazi do promjene kvaliteta. Zagrijavana je voda, sve do jednog trenutka, a kada je samo malo energije dodato, voda je proključala. Desio se novi događaj.

NEKO DODIKA VODI KAO LUTKU NA KANAFI: Neko ko ima za cilj raspad Bosne i Hercegovine i stvaranje Velike Srbije, ko vodi Dodika kao lutku na kanafi, jednog dana samo će učiniti jedan dodatni korak i situacija će da proključa. To se mora desiti. Bosna i Hercegovina će krenuti naprijed kada se desi neki, makar i mali događaj u Republici Srpskoj, kada ljudi izuste ono što im je na duši, kada im dođe preko glave. Jer ljudi su tamo, kao i ovdje, normalni. Nisu genocidni, kao što je to bio konstatovao jedan funkcioner iz Federacije BiH, mada je daleko najveći broj zločinaca u proteklom ratu protiv Bosne i Hercegovine bio iz srpskog etničkog korpusa. Ljudi iz Republike Srpske žele da se oslobode tog strašnog balasta. Žele da budu normalni ljudi, ali čekaju da se kvantitet pretvori u kvalitet. A koji događaj će biti povod da se stvari promijene, ne zna se. (oslobodjenje.ba)