Autor: Elmedina Muftić

ELMEDINA MUFTIĆ: Bosna, riječ kojom se prevodi ljubav. Bosna, krvava priča opstanka. Bosna, imenica koja nema zamjenicu. Bosna, ideja o ljepoti različitosti koje se prožimaju i simfoniji slobode. Sve zemlje svijeta su države, a samo je Bosna Domovina. Bosna je imenik gazija - heroja, šehida. Bosna je krvlju ispisana sloboda.

Trideset ljeta prošlo je Bosno, od onog dana kad smo rekli DA, obnovi tvoje suverenosti, nezavisnosti, slobodi, časti i dostojanstvu.

Trideset je teških godina naših, godina buđenja, ustajanja, agresije, rata, okupacije, genocida, progona, pogroma... borbi, pobjeda, dušmanskih negiranja, opstruiranja, separatizma... ali i naših upornih potvrđivanja da si bila, da jesi i da ćeš zauvijek biti, JEDNA I JEDINA, NAŠA DOMOVINA – BOSNA I HERCEGOVINA!

Hiljadu godina ime Bosna uljepšava Svijet. Hiljadu godina prkosiš dušmanima, svojom kulturom, ljepotom, pitomošću, slobodom da budeš to što jesi, svoja, prkosna od sna, pitoma i divlja, neukrotiva i umiljata, ponosna i dostojanstvena, najljepša pjesma o slobodi, maslinova grančica mira u Svijetu bogatom nemirima.

Bosna, riječ kojom se prevodi ljubav. Bosna, krvava priča opstanka. Bosna, imenica koja nema zamjenicu. Bosna, ideja o ljepoti različitosti koje se prožimaju i simfoniji slobode.
Sve zemlje svijeta su države, a samo je Bosna Domovina. Bosna je imenik gazija - heroja, šehida. Bosna je krvlju ispisana sloboda.

Bosna je portret dostojanstva naslikan bojama nepravde, koju joj stoljećima dušmani nanose. Bosna je oslikana čast, pogledom Bošnjaka koji uspravan stoji na braniku njezina opstanka, podignute ruke u trenutku zaklete Stvoritelju i opomene dušmanu „Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo“.

Bosna je spomenar heroja, u koji su upisana ime najčasnije generacije koja je ikada hodila Bosnom, imena šehida i gazija, koji su svojim životima garantovali opstanak Bosne, potvrdili njezinu hiljadugodišnju državnost i odbranili nezavisnost.

Bosna je gorak okus u srcima dušmana, i slast u srcima njezinih sinova.

Bosna je primljena dova gazija, koji podignutih ruku u hladnim zimskim noćima, kad se ledi dah, a srce izgara od ljubavi za Domovinom, tiho šapuću „Bože, sačuvaj nam Bosnu“.

Bosna je suza na licu majke, koja u vječnost ispraća šehida. Bosna je uzdah nedostajanja, otet iz grudi jetima, koje nije upamtilo oca što život za Bosnu dade.

Bosna je osmijeh na licu gazije s kojim spremno za Domovinu umire. Bosna je i mjesto u Džennetu, koje šehid vidi u trenutku polaganja života. Bosna je počast i deredža džennestka šehidu obećana.

Bosna je Bosna, i jedino tako može biti.

Sretan Dan nezavisnosti Bosno i Hercegovino, vole te tvoje kćeri i sinovi!