Jučer je bio povijesni dan za slatko i gorko sjećanje.

Bilo je slatko vidjeti vanredni sastanak lidera 30 zemalja članica NATO-a u Briselu, gdje su razgovarali o situaciji nastaloj nakon ruskog napada na Ukrajinu i dugoročnom planu NATO-a za mir i sigurnost u istočnoj Evropi.

Bosna još uvijek nije članica NATO, ali je, nasreću, na umu Natovim članicama. Možda ne svima jednako, ali je, sigurno, većini na hatoru bosanski mir i sigurnost.

Osim mađarskog Orbana svi lideri su bili na istoj liniji. Toga je svjestan i ukrajinski Vladimir Zelinski pa je iz opsjednutog grada Kijeva prozvao mađarskog Orbana da je vrijeme da se jasno, nedvosmisleno i glasno izjasni na kojoj je strani – na strani mirotvornog NATO-a ili na strani ratoborne Rusije.

Aleksandar Vučić, Milorad Dodik i patrijarh srpski Porfirije su se jučer u Kraljevo jasno, nedvosmisleno i glasno izjasnili da su na strani ratoborne Rusije protiv Ukrajine zato što je NATO, kako se izrazio Vučić, „pre tačno 23 godine pokrenuo brutalan, jeziv, zločinački, užasan, neljudski napad na jednu malu zemlju… koja teško da je nekome nešto skrivila, ta mala zemlja nikoga nije napala, ničiju teritoriju bilo koje druge zemlje nije ugrozila.“

Ovo je samo jedna od primjera „stvaralačkog i maštovitog“ modela Ćosićeve definicije srpske laži, koju je Zoran Vuletić, predsjednik Izvršnog odbora Građanskog demokratskog foruma, detektirao na način stvaralačkog zdravog razuma:

- Međutim, mi treba da napravimo analizu zašto smo mi bombardovani. Da li je rat počeo 1999. i završio se posle tri meseca? Ili je Srbija 10 godina pre toga radila ono što danas radi Putin i njegov režim u Ukrajini? Da li bismo mi bili bombardovani da nije bilo Vukovara, da nije bilo Srebrenice, da nije bilo Sarajevo, koje je bombardovano skoro četiri godine, da nije bilo Dubrovnika...?

Bilo je, dakle, jučer gorko slušati ne samo Vučićevo jecanje i Dodikovo kuku lele u Kraljevu, već i jadovanje patrijarha srpskog Porfirija:

- Činjenica je nepobitno da je tada 19 država učestvovalo u 'kainovoskom' zločinu, bombardovanju i razaranju našeg naroda i zemlje, praćeno medijskim fabrikama i trgovanjima istinama lažima, plasiranjem kleveta o nama, našoj crkvi i našem narodu. Tada smo bili suočeni sa beskrupuloznim zlom, sa silom koja ni tada, kao ni bilo kada, nije uzimala u obzir pravo i pravdu, – jadao se prvi čovjek srpske crkve.

Ova jadikovka imala bi smisla ako bi patrijarh srpski Porfirije shvaćao razliku između 78 dana bombardiranja Beograda i 1425 dana bombardiranja Sarajeva od strane srpske vojske.

Ali, srpski „kain“ nikad neće imati suosjećanja prema bosanskom „abelu“ dok god su na vrhu srpskog-hrišćanskog naroda Prvoslav Perić, koji nema duha za istinu, Aleksandra Vučić, koji nema srca za pravdu i Milorad Dodik, koji nema zdravog razuma za mir i pomirenje … dok god sve trojica u jedan glas negiraju genocid nad Bošnjacima i veličaju osuđene ratne zločince od Radovana Karadžića – dr. Dabića do Ratka Mladića – Krvoločnog.

Ali, dobro je da se zna na kojoj su strani Vučić, Dodik i Porfirije u Europi. Oni su na strani ratoborne Rusije, a protiv mirne i sigurne Europe, gdje žive i posluju.

Dakako, bilo bi jako dobro da se baš sada bosanski generali javno oglase da su na strani miroljubivog NATO-a te da su spremni da svoje vojno iskustvo ponude NATO-u u očuvaju mira i sigurnost u Ukrajini i istočnoj Europi.

Eto, to očekujem od bosanskih generala, koji su branili Bosnu od agresije po NATO standardima, koji su bili, dakle, NATO-vi oficiri i zato imaju pravo i dužnost da budu u službi NATO-a radi mira i sigurnosti u Bosni, Europi i svijetu.

Bošnjaci moji,
Ne možemo čekati da drugi uradi ono što nama treba!

Vrijeme je da i mi uradimo nešto korisno drugome, nešto što će se nama vratiti dvostruko korisno!

Ja vjerujem da je to tako!

Allahu Milostivi, prosvijetli nam um i oplemeni nasm srce za mir i sigurnost u Bosni, Europi
i svijetu! Amin!