DR. MESUD A. RAMIĆ: Zato, unotač svim prisutnim nervozama, ljudskim poteškoćama, ovoj neobuzdanoj krizi i inflaciji, buđenju šovinizma, propagande i isključivosti, bili mi vjerujući ili nevjerujući ljudi, treba se vratiti na takvaluk. Jer takvaluk za razliku od prigovarati, trpiti, ravnati i dijeliti znači sačuvati, paziti, osigurati, spriječiti... Biti na pravoj strani je malo ispravniji izbor!

Zemlja tisućljetna
Prirodne dobrote
Bratstvo
Sloboda
Jedinstvo
Pravda
Vrednote, vrednote.

Otadžbina
Domovina
Majka
Kćerima, sinovima
Kolijevka Bosna
i Hercegovina!

Reče jedan davne četrdeset treće u fabruaru: „Nama je svejedno kako se drugi narodi spram ove opasnosti postavljaju. Kako ćemo se mi postaviti prema tome je naša stvar i ne prihvatamo i ne trpimo prigovore!“

Drugi reče u martu skoro osamdeset godina kasnije zanosno: „Pa sam mu rekao...molim Vas predsjedniče, kada budete dijelili i ravnali ovaj svijet, pripazite i na nas. Na šta se on nasmijao!“
Prvu izjavu je dao njemački političar kad je održao historijski govor i pozvao na „totalni rat“ a drugu izjavu je dao balkanski političar u teškom momentu prizivajući i nadajući se „totalnom ratu“. Prvi je završio neslavno kako i završavaju oni koji su na pogrešnoj strani opšte prihvaćenih vrijednosti i historije a ovaj drugi je u kontru opšte prihvaćene budućnosti. Oba govornika nastupaju sa ravni isključivosti, vidno isfrustrirani, beskompromisnog ideološkog naboja, i ubjeđenja da uskoro slijedi „konačno rješenje“. A ljudska rješenja su sve osim konačna, pa je stoga historija i zabilježila mnogo ljudskih pogrešaka. Iz prizme sagledavanja ova dva citirana historijska maljutka ili personalnih malehnoća, ove izjave nisu ni relevantne niti vrijedne spomena kao takve ali ako ih se sagleda sa aspekta historijskih trenutaka i odraza dvojice protagonista određenih, dominantnih i devijantnih ideja u nekom društvu, onda je veoma bitno ukazati na to.

Naše pravo na izbor je veoma bitno a biti na pravoj strani budućnosti i nije težak izbor. Samo treba početi od sebe i svog odnosa prema svijetu i željenog odnosa svijeta prema sebi. To se interpolira na milione drugih i u konačnici to vodi do kolektivnog poimanja i pogleda na nas i našu budućnost. Poruka koju je Muhammed a.s. na oprosnom hadžu poslao: „O ljudi, vaš Gospodar je jedan, vaš otac je jedan. Nema prednosti Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom, niti crveni nad crnim niti crni nad crvenim, osim po takvaluku!“ i njena univerzalnost isključuju bilo kakvo isčekivanje nekog „konačnog rješenja“. Zaista treba biti nepristrasan i u ovoj poruci sagledati univerzalnost onoga što civilizacija pamti kao pravo na raznorazne ljudske slobode. Možda će neko reći da to važi samo sa aspekta vjernika i religije i ne uključuje nevjerujuće ljude ili drugačije vjerujuće ljude. Međutim svaka religija polazi od čovjeka vjernika i nevjerujućeg čovjeka, i sa samo malo volje za drugačiji pogled može se zaključiti da ovoj civilizaciji treba nova refleksija ove Poslanikove poruke.

Zato, unotač svim prisutnim nervozama, ljudskim poteškoćama, ovoj neobuzdanoj krizi i inflaciji, buđenju šovinizma, propagande i isključivosti, bili mi vjerujući ili nevjerujući ljudi, treba se vratiti na takvaluk. Jer takvaluk za razliku od prigovarati, trpiti, ravnati i dijeliti znači sačuvati, paziti, osigurati, spriječiti... Biti na pravoj strani je malo ispravniji izbor!