Autor: Said Šteta

SAID ŠTETA: Svi koji razuma imaju i koji Bosnu i Hercegovinu osjećaju svojom domovinom, trebali bi osjećati sreću. Pravda koja je konačno zagrlila veličinu ljudskosti kakvu ima Dragan Vikić, danas umorni ratnik za pravdu, ispod šešira sa dobro izmučenim tijelom, jeste i pravda svih nas koji smo se borili puškom protiv dva agresora i još toliko saveznika.

Rijetki su dani da kao danas osjećam sreću. Ili su senzori otupili ili sreća sve rjeđe navraća u moja čula? Vijest koja me razuvjerila da nije do mojih senzora nego do sreće, i učinila me uistinu sretnim jeste ova, “Sud Bosne i Hercegovine u prvostepenoj presudi oslobodio je Dragana Vikića, ratnog komandanta Specijalne jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine po svim tačkama optužnice za ratni zločin u Velikom parku u Sarajevu.”

Da nisam u ramazanskom postu kada glas poprimi puno pijeska, izašao bih na prozor i zapjevao onu “Ponesi zastavu, Dragane Vikiću” uz malu izmjenu, “Ubodi zastavu, Dragane Vikiću!”. Ubodi zastavu s ljiljanima kod “Vječne vatre” jer tu je naš plamen antifašizma. Tu je polazna tačka u borbi protiv četničkog agresora ali i domaćih miševa iz komšiluka. Ubodi je u oko svakom onom kome se mrena sebičnosti navukla, pa neka konačno progleda. Neka vidi da je na Bosnu i Hercegovinu zaista izvršena agresija. Neka vidi da Dragan Vikić baš kao i moji saborci Boro, Nenad, Ivan, Željko, Emil i Matej (Srbi, Hrvati i Slovenci, op.a.) bili su dio odbrambenog fronta Armije Republike Bosne i Hercegovine pred dvostrukom agresijom. Ubodi zastavu, Dragane Vikiću u oko onima što bi da kroje istinu po svom pa da sakriju istinu iz Velikog parka. Naša je istina upravo u liku i djelu Dragana Vikića. Sve izvan toga su bapske priče kojima su mitolozi stoljećima zadojeni. Ali zbog kvarne supstance koju im islužena dojilja nudi, za posljedicu im ostavlja dizenteriju u probavnom traktu, pa završe poput ruskih vojnika u šumama Ukrajine. Useru se!

Svi koji razuma imaju i koji Bosnu i Hercegovinu osjećaju svojom domovinom, trebali bi osjećati sreću. Pravda koja je konačno zagrlila veličinu ljudskosti kakvu ima Dragan Vikić, danas umorni ratnik za pravdu, ispod šešira sa dobro izmučenim tijelom, jeste i pravda svih nas koji smo se borili puškom protiv dva agresora i još toliko saveznika.

Iako zaista sretan, nisam pustio da se ispod radara provuče “vijest” kako “dirka naš” iz Laktaša neće formirati vojsku. To je potvrdio njegov glasnogovornik i mecena, poznatiji kao “četnik sa Jevrejskog groblja” . Još jedna glupost koja se plasira sa glavnog šaltera “SANU”, u meni ozbiljno zagovara da zapjevam onu “Vratit će se Valter...(nastavak poznat, op.a.), ali mi valja sačekati.
Valter je tu, danas u liku Draga Vikića, a zapjevat ću iza prvomajskih praznika. Recimo 4.maja!

Do tada u tišinu vlastitih razmišljanja kidam, spram vala gluposti i primitivizma branu zidam, sretan da mi senzori sreće rade, prstima svojim plijevim nade, i ponavljam, Ponesi zastavu, pobjedu slavit ću, ponesi zastavu od Bosne Vikiću!