Autor: Dr. Mesud A. Ramić

DR. MESUD A. RAMIĆ: Trideset godina iza nas a priča ista, opterećavajuća i obeshrabrujuća. Svakodnevno potvrđuju da je potencijal za nestabilnost u regiji veliki a ako je tako onda ne smijemo prestati govoriti, pričati i biti hrabri. Lanac puca gdje je slabija karika, a kad lanac puca velike ofanzive budu u Bosni, bile su i četrdesetih, i devedesetih pa bi najsretniji bili kad bi se i sad lanac prekinuo u našem dvorištu. Međutim neki procesi su nezaustavljivi, bosanski vitezovi oslobođeni optužbi, izbora će biti, našu priču počinju da razumiju i međunarodni zvaničnici, rastu nove neopterećene generacije kojima velikani prošlosti nisu ostavili hipoteku zločina, Bosanstvo kao nasušna potreba ljudi u Bosni ne isključuje nikoga i prihvata se... i dalje smo dobri, svjesni i volimo. A oni... oni neka od nekoga uče, i to je ljudski.

Pupoljak hrabrosti
Plod dobra
U dobru i zlu
Avangarda ljudskosti.
Duks, patike i osmjeh
Namirisani...
A namirisani dali sve
Za slobodu i
Ljudsko dobro!
Zaista se nalazimo u središtu velikih promjena. Došli smo do tačke da je, predsjednik susjedne države, koji se nekada držao principa po mjeri nebeskih naroda i prijetio odnosom ‚stotinu za jednog‘, počeo da priča o moralu, dobru, univerzalnim principima i međunarodnom pravu. Velika je isto tako i vremenska distanca pa je bilo i za očekivati da iz zadnjice krene prema glavi. Primjećuje se u toj promjeni i dobronamjernost u tragovima, doduše pod pritiskom sopstvene i međunarodne javnosti. Ako nastavi tako predano i principijelno da se razvija, a zadao se, titula „dobrog policajca zapadnog Balkana“ mu se smiješi. Sad podhlađen nakon izlaska iz frižidera u novi mandat bolje vidi stanje stvari. Samo nismo mi još sigurni je li nešto ostavio u frižideru da sačuva za druga vremena ili je on zaista ohladio od velikodržavne politike, na uštrb Bosne, iz koje je nastao. Kako god, ruku na srce, možemo biti i malo počašćeni jer je prvo poslao poruku nama Bošnjacima.
Dobro je ako lično i politički smatraju da ključna potreba budućnosti regije leži u uzajamnom poštovanju i razvoju odnosa komšiluka sa Bošnjacima. Trebamo i znamo mi to i cijeniti, stim što dobro zna da to ne ide preko dugmeta. Potrebno je još investirati u vraćanje političkog povjerenja da se gradi zajednička budućnost. Ključnom odnosu u budućnosti prethodi bazni odnos o sadašnjosti kojem opet prethodi pavedan odnos prema prošlosti. Pravedan po međunarodnom pravu i bez relativiziranja. Ima još mnogo toga da se uradi da se potvrdi i prihvati dobronamjernost. Kada predsjednik države ispali u rečenici „mrtav ladan“, teško je to dobronamjerno tumačiti. Jeste to balkanski odnos ali je još daleko od baznog poštovanja, i vraća jezu u kosti uslijed procesa naoružavanja koje vodi.
Za početak bazno bi bilo da se, umjesto lijepljenja flastera i dentalnih pregleda, takvim političarima odbije dobrodošlica, jer više ne zaslužuju ni trunku respekta. Kad gosp. Štajnmajer, predsjednik Njemačke nije dobio bujruma u Kijevu, pa zašto ti bahati balkanski političari, od kojih bi jedan i svijet ravnao, ne bi mogli na hlađenje. Sa svojim odnosom prema Bošnjacima, prema državi Bosni, prema političkim neistomišljenicima, prema spostvenom narodu, zaslužio je crveni karton. Ako komšije žele dobru budućnost sa Bošnjacima, bazno bi bilo da derivati velikodržavnih politika, i njihovi odrazi u retorici isključivosti, ponašanju koje isključuje, vrijednostima koje isključuju, nagrađivanju zločinaca ne ostavljaju takvo stanje dvorištu naše domovine. Odbijanje gostoprimstva takvim političarima, mogu da ponude lideri susjednih država i tako počnu vraćati povjerenje Bošnjaka.
Mi u Bosni nismo u stanju napraviti takav principijelan rez, jer je dejtonski sistem dozvolio siledžijama i kabadahijama da se pokažu u punom svjetlu. Dalje nismo u stanju jer smo kao većinski narod u Bosni obazrivi prema drugima, jer možemo i smijemo da trpimo a trpimo jer vjerujemo, vjerujemo jer smo dobri, a dobri mogu biti samo oni hrabri. A kad smo hrabri, dokazano, onda imamo obavezu da ustrajno otklanjamo nepravdu nanesenu našoj budućnosti. A komšije zauzvrat imaju obavezu da nam pomognu u to misiji ljudskosti, koju stidljivo počinju prihvatati kao sarajevski narativ.
Kad se oni sa flasterima i pod upalom karijesa ohlade, vrate u državne institucije i počnu raditi svoj posao, odnos Bosne i komšiluka će se popravljati. Prethodnica baznom je iskren odnos prema prošlosti,.. karijes političari ne rade svoj posao jer su zaguljeni, još uvijek djeca ne uče bosanski jezik tamo gdje to i žele, malo ili skoro nikako Bošnjaka u javnim institucijama u dijelovima sa jakom karijes politikom, zakida im se pravo na kontinuiranu sigurnost jer svako malo defilei, grafiti, pjesme, nagrađivanje moralno upitnih ljudi, negiraju se genocid i zločini nad jednim konstitutivnim narodom…Vrijeme je zaokreta, sad je historijski trenutak da se napuste karijes politike. Njemačka je preko noći, nakon dugo godina politikom napravila zaokret pa mogu i naše komšije. Bazni zaokret bi bio u pomoći da napravimo državu kako spada za našu djecu, bez diskriminacije, inkluzivnu i šaroliku. Tek tad bi zapadni Balkan dobio pravi smisao i Bosanci bi se osjećali ravnopravnim akterom i oslobodili bi svoju kreativnost. Bosanci su unatoč tolikom pritisku još uvijek inspiracija za dobro, toleranciju i inkluziju šta će tek biti kad nam pomognu da potpuno oslobodimo svoje potencijale. A možda je to i ključni problem našim komšijama i njihovim politikama. Vrijeme je pred nama pa će se otkriti.
Bazno bi bilo da se umjesto skraćenice BiH počnu koristi Bosna, pokazalo bi pravo dobru namjeru i prihvatilo bi se punim srcem od strane Bošnjaka. Konstitutivni narod uporno imenuju muslimanima unatoč činjenici da i Bošnjaci znaju su oni drugi pravoslavci i katolici. Ali to govori o njima i njihovom mentalnom sklopu i samo je potvrda njihovog pogleda na vladavinu prava i demokratskog potencijala koji baštine.
Trideset godina iza nas a priča ista, opterećavajuća i obeshrabrujuća. Svakodnevno potvrđuju da je potencijal za nestabilnost u regiji veliki a ako je tako onda ne smijemo prestati govoriti, pričati i biti hrabri. Lanac puca gdje je slabija karika, a kad lanac puca velike ofanzive budu u Bosni, bile su i četrdesetih, i devedesetih pa bi najsretniji bili kad bi se i sad lanac prekinuo u našem dvorištu. Međutim neki procesi su nezaustavljivi, bosanski vitezovi oslobođeni optužbi, izbora će biti, našu priču počinju da razumiju i međunarodni zvaničnici, rastu nove neopterećene generacije kojima velikani prošlosti nisu ostavili hipoteku zločina, Bosanstvo kao nasušna potreba ljudi u Bosni ne isključuje nikoga i prihvata se... i dalje smo dobri, svjesni i volimo. A oni... oni neka od nekoga uče, i to je ljudski.